Savremeni Zapad u mnogo čemu zaista liči na nekadašnji Sovjetski Savez. Umjesto suočavanja sa realnošću i rješavanja problema, neprestano se sastanči, izdaju se saopštenja i traže neprijatelji. Lista proglašenih neprijatelja na svakom novom sastanku se proširuje.
Prošlonedjeljni samit NATO pakta u Madridu je praktično i javno priznao da žali za nekadašnjim hladnim ratom i takozvanom gvozdenom zavjesom, koji su za taj zapadni blok i dalje najpoželjnije rješenje iako su nestali još prije 30 godina.
Sada NATO uistinu traži da se ponovo formira gvozdena zavjesa kojom će se Zapad ograditi od svojih, kako ih je proglasio, neprijatelja. Samo što će ovoga puta, kako izgleda, biti nekoliko takvih zavjesa. To je bolno svjedočanstvo da Zapad nema novih ideja i, uprkos svim promjenama koje se dešavaju ili su se već desile, ne umije da se izvuče iz začaranog kruga nemoći i iluzija.
Na samitu u Madridu usvojen je i novi Strateški koncept NATO-a u kome se Rusija kvalifikuje kao "direktna prijetnja", a Kina kao "sistemski izazov", kako je rečeno, "našim vrijednostima i interesima". Na narednom samitu taj "sistemski izazov" će vjerovatno postati "direktna prijetnja". Vrijedilo bi zato podsjetiti da je prethodni Strateški koncept bio usvojen 2010. godine, kada je Rusija ocijenjena kao "partner", a Kina nije ni spomenuta.
I kao i svaki put kad je Zapad suočen sa problemima, on stvara, otvara nove probleme. Tako je i ovoga puta 30 članica Alijanse formalno pozvalo, zvanično do sada neutralne Švedsku i Finsku u svoje redove. Još je, međutim, neizvjesno njihovo članstvo, jer Turska i dalje prijeti blokadom ukoliko te zemlje ne izruče 73 osobe koje uživaju njihovo gostoprimstvo, a u Turskoj su optužene za terorizam. Bilo kako bilo, prijem Švedske i Finske je prije svega smišljena provokacija protiv Rusije. Ukoliko na kraju i budu primljene, to će duplo povećati NATO granice sa Rusijom kao i prisustvo nuklearnog oružja u region Sjevernog pola.
Ali, možda je ipak najznačajnija odluka madridskog skupa da su zapadni saveznici prihvatili ratni put protiv Kine. O tome svjedoči i prvi put poziv da skupu prisustvuju i četiri zemlje pacifičkog regiona: Australija, Novi Zeland, Japan i Južna Koreja. To je jasan znak američkih planova da se u regionu osnaži pritisak na Kinu. Te zemlje se sada zovu "Azijsko-pacifička četvorka" (AP4). Tako bi se, navodno, stvorio "globalni NATO", a Alijansa bi s Atlantika i iz Evrope prešla u Aziju i na Pacifik. Da li je to, međutim, i moguće?
Ali, ono što bi trebalo da bude prioritet NATO pakta - bezbjednosna arhitektura Evrope poslije rata u Ukrajini - nije bila glavna tema. Zašto? Kakva bi mogla da bude ta postukrajinska, nova arhitektura bezbjednosti Evrope? Dosadašnji oslonac te arhitekture, tačnije NATO podizvođač, Evropska unija (EU) više nema nikakav autoritet i tokom ukrajinske krize izvršila je političko i ekonomsko samoubistvo. A NATO bez oslonca na zemlje EU nema dovoljan kapacitet i pretvorio se samo u instrument pljačke zemalja članica i političkih manipulacija.
Ako se izuzmu uobičajene izjave i sada već na Zapadu neizbježno video-obraćanje ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, u Madridu je izbjegavana i detaljnija diskusija o stanju u Ukrajini. Valjda da bi se izbjeglo priznanje poraza.
Vrijedilo bi, međutim, podsjetiti da svaki rat donosi velike promjene i istovremeno nešto nestaje, a nešto novo se rađa. Tako će i rat u Ukrajini nešto donijeti, a nešto odnijeti. Najveća žrtva će biti EU, pored Ukrajine, naravno.
Ovo je sada treće samoubistvo Evrope. Prvo je bilo 1914. sa Prvim velikim ratom, zatim 1939. i Drugim svjetskim ratom i sada je treće započeto 2014. državnim udarom u Kijevu. U prvom su nestale imperije Austrougarske, Njemačke i Rusije, u drugom su urušene imperije Britanije i Francuske, kada je Evropa postala američka okupaciona zona, a u ovom trećem samoubistvu nestaće Evropska unija kao jedina preostala imperija. Nestanak je posljedica i nemoći i potrošenosti modela društva.
O toj nemoći jedna zanimljiva ilustracija. Prije NATO samita zasjedala je Grupa 7 (G-7) i obećala da će Ukrajini garantovati bezbjednost poslije rata. Kada su novinari pitali njemačkog kancelara Olafa Šolca o kakvim je garancijama riječ, on se umjesto odgovora samo nasmijao.
Ironija je da je to novo samoubistvo, kao i obnova američke okupacije, u velikoj mjeri i cilj evropske elite. Poslovna i intelektualna elita je izdala Evropu. Ta elita sada vjeruje da samo sluganstvo Americi i mržnja prema Rusiji mogu da pomognu opstanku EU i očuvanju privilegovanog statusa elite. Suštinski problem je evro. Evro, vjeruje ta elita, može da se spasi samo daljim vezivanjem za dolar pa bi tako evropske elite mogle da sačuvaju svoje bogatstvo. To je fenomen nazvan "savezom elita", koji se vezuje za vrijeme Adolfa Hitlera.
NATO koristi te okolnosti, jer se uklapaju u njegovo traženje razloga njegovog postojanja. Ali, NATO bi ipak mogao da doživi sudbinu onog vezirovog tigra kojem su Travničani davali mnogo šećera pa je izgubio sve zube i završio kao običan mačak u Travniku, gdje su ga djeca vukla za rep. Uprkos saopštenjima za poslušne medije, utisak je da više nema energije, pa NATO samiti, kada odu fotografi, više liče na parastose nego na susret moćnih.
NATO je u Madridu obećao dodatno raspoređivanje vojnih snaga u Istočnoj Evropi. Govorilo se oko 300.000 do 400.000 vojnika. To je samo još jedna propagandna priča, jer NATO nema toliko raspoloživih snaga.
Slabost NATO-a i EU pokušava se prikriti i kampanjom militarizacije Evrope i jačanjem nacionalnih oružanih snaga. U tome prednjači Njemačka, koja obećava oko 100 milijardi evra za razvoj i modernizaciju svojih oružanih snaga, a svakodnevno se uz ratne ukrajinske pokliče čuju i pozivi na "njemačko vođstvo". I sve to pod izgovorom opasnosti i odbrane od Rusije.
Isti je model kao kada se nacistički režim naoružavao i dobijao pomoć drugih zapadnih zemalja. A, nažalost, poznato je kako se to završilo.
O besmislu u Madridu svjedoči i izjava šefice diplomatije Britanije Liz Tras, koja očigledno živi na nekoj drugoj planeti. Ona je zaprijetila zapadnim liderima da moraju da pobijede Rusiju u Ukrajini kako bi se "očuvale bezbjednost, sloboda i demokratija u Evropi".
Ali, kako pobijediti Rusiju kad ona već pobjeđuje.
I dok se tako debatuje i prijeti, istovremeno na jednom drugom dijelu svijeta već je u poodmaklom procesu izgradnja nekih drugih organizacija i savezništava koji potpuno eliminišu zapadni globalni uticaj i dominaciju zapadnog društvenog modela. Stvaraju se novi društveni modeli sa drugačijom ekonomijom i finansijskim sistemima u kojima nema mjesta zapadnim zemljama.
Ovi procesi su veoma važni i za Republiku Srpsku i cijeli srpski korpus. Osnovno je da je u takvim novim okolnostima prostor odbrane nacionalnih i državnih interesa mnogo širi i kreativniji nego do sada.
Trezveniji osvrt na NATO samit u Madridu budi upozorenje da je zapadna Alijansa od "čuvara mira" postala agresivni ratni huškač koji, međutim, ne uspijeva da dobije nijedan rat koji je započeo. Kako jedan savez koji je nedavno poražen i u Iraku, i u Siriji, i u Avganistanu, može uopšte da govori o svojoj moći i da nameće drugima svoje zahtjeve. Pa NATO je u Avganistanu poražen od ljudi koji još nemaju cipele, u papučama su, a da se i ne govori o sramnom bježanju iz te nesrećne zemlje. I sada gubi u Ukrajini i to će biti prekretnica, jer u toj zemlji se NATO na indirektan, ali i direktan način oružano sukobio s Rusijom. Poslije tog poraza šta uopšte može da očekuje u najavljenom sukobu sa Kinom?
NATO i njegovi lideri žive u iluzijama i to opasnim iluzijama. Ne može se čovjek oteti utisku da u stvari NATO sam sebi kopa grob. Nevolja je što će do njegove sahrane mnogo ljudi stradati.
Britanska vlada je bombastično saopštila da šalje "vojne stručnjake u Bosnu i Hercegovinu" kako bi se "suprotstavili ruskom uticaju, pojačali misiju NATO-a i promovisali stabilnost i bezbjednost" u toj zemlji.
Britanski premijer Boris Džonson je izjavio da "ne možemo dozvoliti da zapadni Balkan postane još jedno igralište za Putinove pogubne težnje". Zato, poručio je Džonson, "pojačavamo podršku Bosni i Hercegovini, odazivamo se pozivu naših prijatelja da pomognu u zaštiti mira koji s pravom zaslužuju".
Britanija će takođe izdvojiti i 750.000 funti za jačanje sajbersigurnosti u BiH, "čineći zemlju otpornijom na napade".
Nevjerovatno je s kojom lakoćom zvanični London obmanjuje javnost. Nikakvo to vojno pojačanje nije, kao što je bilo u novinskim naslovima, to su dva kompjuterska stručnjaka koji mogu samo da manipulišu društvenim mrežama, šire laži i troše pare koje su zvanično, za javnost, namijenjene Bosni. I kako to da dvojica kompjuterdžija mogu da se bore protiv navodnog uticaja Rusije, a o njihovoj nadljudskoj sposobnosti da, kako tvrdi London, obezbijede mir da i ne govorimo. Njihova misija, u stvari, je priprema manipulacija uoči predstojećih opštih izbora i pokriće za one koji su već odavno u Bosni.
I sa kojim to pravom je Britanija "zabrinuta" za "mir u Bosni"? To je još jedna opasna iluzija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.