Razvoj prava kroz istoriju iznjedrio je i standard "opštih pravnih načela koja pripadaju civilizovanim narodima". Ovaj pravni standard višestruko je prekršen u krivičnom postupku u kojem je optužen predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
U međunarodnom pravu navedeni pravni standard je direktno apostrofiran u odredbi člana 7 stav 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) koja se u Bosni i Hercegovini (BiH) neposredno primjenjuje kao sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka u BiH, a ima prioritet nad svim drugim zakonima, prema izričitoj odredbi člana II tačka 2. Ustava BiH.
Odredba člana 7 stav 1 Evropske konvencije postulira pretpostavku nevinosti i princip zakonitosti kod propisivanja krivičnog djela i kazne, te zabranu retroaktivnosti u primjeni krivičnog zakona. U stavu 2 člana 7 Evropske konvencije princip zakonitosti se koriguje dispozicijom da se krivičnim djelom smatra i "činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme izvršenja smatralo krivičnim djelom prema opštim pravnim načelima koja priznaju civilizovani narodi".
Istina je da se prethodno citirana odredba Evropske konvencije prvobitno smatrala tzv. derogatornom klauzulom u odnosu na Nirnberška načela. No, ista odredba je i danas na pravnoj snazi i smatra se primjenljivom i na druge slučajeve, na sva djela ili propuste koji su krivične prirode, u afirmativnom smislu. Formulacija "opšta pravna načela koja pripadaju civilizovanim narodima" na isti način je upotrijebljena i u Statutu Međunarodnog suda pravde (član 38 Statuta), kao opšte pravno okruženje relevantno za afirmaciju principa vladavine prava.
U slučaju optuženja predsjednika Republike Srpske imamo primjer pokušaja podrivanja "opštih pravnih načela koja pripadaju civilizovanim narodima" na način da se ne priznaje suverenitet BiH, kao članice Ujedinjenih nacija, istovremeno flagrantno krši Ustav BiH priznanjem visokom predstavniku u BiH svojstva zakonodavca, zatim se pridaje nepostojeće svojstvo visokog predstavnika Kristijanu Šmitu i napokon priznaje se svojstvo "zakona", pravno nepostojećem aktu Kristijana Šmita.
Kao što je poznato, suverenu državu opredmećuje stanovništvo koje živi na određenom teritoriju koje vrši vlast putem ustavnih organa biranih na slobodnim izborima. Vršenje vlasti je zasnovano na principu podjele vlasti, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, što je okosnica vladavine prava i pravne države.
U konačnom suštinskom značenju vršenjem vlasti se manifestuje suverenitet jedne države, od čega je suštinske važnosti zakonodavna djelatnost. Ostvarivanje suvereniteta je posebno značajno u oblasti prinude, kao što je područje krivičnog prava. Zato je krivični zakon jedne države najneposrednija manifestacija monopola državne prinude (fizičke sile) direktno povezan sa vršenjem suverene državne vlasti. Iz ove suverenosti države proizilazi pravilo zabrane izručenja sopstvenih državljana drugoj državi u svrhu krivičnog progona.
Istorijski prvenac parlamentarne demokratije (bilo monarhije, ili republike) jeste engleska Velika povelja sloboda iz 1215. godine koja je u osnovi uredila odnose između dotadašnje neprikosnovenosti kralja u donošenju pravila/zakona i preteče engleskog parlamenta. U kontinentalnoj Evropi teorijski je uobličena posebno djelima Rusoa, a praktično rezultatima francuske revolucije. Dakle, prije više od 200 godina udareni su temelji pravne države u kojoj je dominantan princip podjele vlasti, pri čemu zakonodavnu vlast vrše izabrani predstavnici naroda na slobodnim izborima opredmećeni u skupštini, parlamentu, kongresu, sobranju, bundestagu, dumi, domu, radi i sl. Znači da u svakoj suverenoj državi, članici UN, pa tako i BiH, zakone može donijeti samo parlament. U BiH, na nivou državne zajednice, to je Parlamentarna skupština BiH.
Danas, u 21. vijeku, ovdje u BiH, Tužilaštvo BiH vraća nas u predvunena vremena i maše nam pravno nepostojećim aktom neimenovanog i nelegitimnog "visokog predstavnika", s tvrdnjom kako je izmijenio Krivični zakon BiH?! I nepoštovanje svoje volje proglasio krivičnim djelom? Nema nigdje u svijetu, u parlamentarnim demokratijama, da je krivično djelo nepoštovanje volje zakonodavnog tijela, to ne uobziruju "opšta pravna načela koja pripadaju civilizovanim narodima", čak i da je u pitanju stvarni, ustavni zakonodavac, a ne samozvani stranac koji nije visoki predstavnik u BiH. I da jeste, ne može donositi zakone, a kamoli nepoštivanje svoje volje proglasiti krivičnim djelom i prijetiti višegodišnjim zatvorom. Opšta pravna načela koja pripadaju civilizovanim narodima kao krivično djelo propisuju nepoštovanje sudske odluke, dok se za nepoštivanje volje zakonodavnog tijela uobičajeno snosi politička odgovornost (vlade, premijera, ministara), a ne krivična odgovornost.
Donošenje zakona u materijalnom smislu primarno pretpostavlja konstituisano zakonodavno tijelo od narodnih predstavnika izabranih na slobodnim i tajnim izborima, što izborna komisija potvrđuje u skladu sa zakonom. U proceduralnom smislu donošenje zakona predstavlja poseban, zakonodavni postupak, sa ovlaštenim predlagačem, nacrtom zakona, javnom raspravom, prijedlogom zakona, diskusijom u parlamentu, amandmanima, usvajanjem zakona u skladu sa poslovnikom o radu skupštine, donošenjem ukaza o proglašenju zakona i konačno objavom u službenom glasilu. Sve su to pretpostavke za legitimnost, primjenu, dostupnost i predvidljivost zakona.
Nema pravne akrobatike kojom se visokom predstavniku može dati zakonodavna nadležnost u suverenoj državi. Niti Kristijanu Šmitu svojstvo visokog predstavnika. A kamoli legitimacija navodnog tvorca "međunarodnog prava". Bez obzira na moć (fizičku silu) koju posjeduju države predstavljene u Savjetu za implementaciju mira (PIC), članovi PIC ne mogu supstituirati narodnu volju koja isključivo bira narodne predstavnike, kako poslanike u Parlamentarnoj skupštini BiH, tako i ustavne predstavnike, uključujući predsjednika Republike Srpske, saglasno pravnom poretku u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj. Šta je PIC ako ga ne poznaje Dejtonski mirovni sporazum, ako nema akta o osnivanju, nema pravila o svom radu? Neformalna grupa država. Predstavnici PIC se svakako mogu slobodno šetati i sastančiti po BiH, jer je ovo de jure slobodna država. I svoje egzotične balkanske susrete završavati dobrom hranom i vinom, a ne izigravati volju naroda samovoljno proglašavajući zakonodavce. De jure slobodna, nažalost, u stvarnosti/de facto neslobodna, BiH je ne samo duboko podijeljeno društvo, već i zarobljeno društvo. Zato smo stigli toliko daleko u ovoj političko-pravnoj farsi u kojoj je sve politika, a prava nema ni koliki je mjehur od sapunice. Da je ovaj nepravni postupak za filmsku sapunicu, jeste.
Za Tužilaštvo BiH pravila ponašanja ne predstavljaju Ustav BiH i zakoni Parlamentarne skupštine BiH, već "... stav XI.2 Zaključaka Vijeća za provođenje mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine...", kako piše u odgovorima na prigovore na optužnicu koje je podnijela odbrana predsjednika Republike Srpske. U pogledu navodnog naimenovanja Kristijana Šmita za visokog predstavnika u istom odgovoru na optužnicu Tužilaštvo BiH navodi: "Također, na službenoj stranici OHR-a navedeno je da je dana 27. maja 2021. godine od strane članova Vijeća za provedbu mira (...PIC) službeno imenovan Kristijan Šmit za visokog predstavnika u BiH..." Ljudi dragi, kakvi stavovi, kakva službena stranica, kakvi bakrači? I socijalistički tužioci (sudije posebno) imali su dostojanstvo i samopoštovanje da se nikada nisu pozivali na stavove i zaključke (KPJ, SKJ, SSRN), već uvijek na ustav i zakone. Da je ovdje iole pravne države, ovakvi tužioci ne bi bili samo smijenjeni već isprašeni iz pravosuđa, umjesto da ostavljaju ovakve tragove profesionalnog beščašća u istoriji BH pravosuđa.
U postupku sudske provjere optužnice Sud BiH je navedena pravna pitanja da li uopšte postoji ustavni zakonodavac gurnuo pod tepih s obrazloženjem da će se to raspravljati na suđenju. Mada je potvrđivanjem optužnice protiv predsjednika Republike Srpske indirektno i od strane Suda BiH narušen suverenitet BiH i prekršen Ustav BiH, jer Sud BiH postupa po aktu koji se prema Ustavu BiH ne može smatrati pravno postojećim, s obzirom da je za donošenje zakona na nivou državne zajednice BiH jedino nadležna Parlamentarna skupština BiH.
Pri tome je Tužilaštvo BiH, dostavljajući kao "dokaz" Aneks 10 Dejtonskog sporazuma, kobajagi propustilo dostaviti osnovni tekst Dejtonskog sporazuma, kao i ostale anekse, posebno Aneks 4, koji sadrži Ustav BiH, svjesno zanemarujući sadržinu osnovnog teksta Dejtonskog sporazuma, kao i sadržinu Ustava BiH. Prema Ustavu BiH zakonodavac je isključivo Parlamentarna skupština BiH. Ustav BiH izričito reguliše: "4. Nadležnost: Parlamentarna skupština će biti nadležna za: (a) Donošenje zakona potrebnih za sprovođenje odluka Predsjedništva ili za obavljanje nadležnosti Skupštine, prema ovom Ustavu..." (član IV stav 4. tačka (a) Ustava BiH). "3. Procedure... (c) Svaki zakonodavni akt zahtijevaće pristanak oba doma" (član IV stav 3. tačka (c) Ustava BiH).
U vezi s navedenom tvrdnjom o narušavanju suvereniteta BiH treba podsjetiti na osnovni tekst Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i to primarno na odredbu člana I koja glasi: "Strane će održavati odnose u skladu sa principima Povelje Ujedinjenih nacija..." Povelja UN zabranjuje uspostavljanje bilo kakvog protektorata nad državom članicom UN, što se jasno zaključuje iz sljedećih odredaba: "Organizacija i njeni članovi postupaju u sprovođenju ciljeva navedenih u članu 1. u skladu sa sljedećim načelima: 1. Organizacija počiva na načelu suverene jednakosti svih njenih članova" (član 2. stav 1 tačka 1. Povelje). "Sistem starateljstva ne primjenjuje se na teritorije koje su postale članovi Ujedinjenih nacija, čiji međusobni odnosi treba da se zasnivaju na poštivanju načela suverene jednakosti" (član 78 Povelje UN).
Bosna i Hercegovina je nesporno članica UN, a citirane odredbe Povelje UN nedvosmisleno i jasno zabranjuju uspostavljanje protektorata/starateljstva nad državom članicom UN. Jasno je i da BiH de jure nije nikakva teritorija pod starateljstvom jer je bilo kakvo starateljstvo nespojivo sa članstvom u UN. Slijedi da prema osnovnom tekstu Sporazuma, kako je citirano, postoji zabrana instaliranja/konstituisanja bilo kakvog protektora u BiH. Protektor nije ni instaliran u vidu visokog predstavnika u BiH, polazeći od sadržine Sporazuma sa svim aneksima, već je samo riječ o potpuno proizvoljnom tumačenju mirovnog ugovora. Postupanje Tužilaštva BiH u suštini ne predstavlja tumačenje, polazeći od svrhe i cilja ovog pojma, već snishodljivost prema "stavovima", "zaključcima" i "službenim stranicama" centara moći koji u stvarnosti žele da vladaju, a često stvarno i vladaju u BiH, mimo Ustava BiH i ustavnih organa državne zajednice i entiteta.
Uostalom, slične zabrane sadrži i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, na pravnoj snazi od 23.3.1966. godine. Odredba člana 46. ovog Pakta sadrži izričitu zabranu tumačenja odredaba ovog Pakta "na štetu principa Povelje UN". Odredba člana 47. istog pakta glasi: "Ništa se u ovom Paktu ne smije tumačiti na štetu prirodnog prava svih naroda da potpuno i slobodno uživaju i koriste svoja prirodna bogatstva i izvore."
Zato je optužnica u osnovi ilegalan pokušaj odstranjivanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika iz političkog života u BiH, koji je personifikacija odbrane ustavnih nadležnosti Republike Srpske, u ovom vremenu prvenstveno odbrana imovine Republike Srpske. Razumno je zaključiti da je ovaj pokušaj političkog odstranjivanja zasnovan na nepravnim sredstvima. Ovaj političko-nepravni postupak kojim se negira volja naroda iskazana na slobodnim izborima otvara pitanje slobode i podaništva. I uopšte iskrenosti namjera stranih centara moći prema BiH, čijim narodima i građanima se evidentno uskraćuje život u okruženju "opštih pravnih načela koja pripadaju civilizovanim narodima". Prema onom što rade stranci ne može se zaključiti da se ovo podneblje smatra dijelom "civilizovanog naroda", a to što govore teško je razumjeti jer vaskrsava aveti prošlosti zbog kojih je izbio oružani sukob u BiH. Na sto se uporno vraćaju problemi koji su definitivno uređeni mirovnim sporazumom, što ne može biti dobronamjerno ni za BiH, niti njene narode i građane. Zato je u interesu suverene dejtonske BiH da se ovaj sramni nepravni postupak protiv predsjednika Republike Srpske obustavi.
Piše: Mr. Goran Bubić
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.