Film Centra za istraživačko novinarstvo "Gdje je Sara?", o misterioznoj sudbini novorođene bebe koja je "zvanično" preminula 8. septembra 2018. godine u UKC Republike Srpske i vapaj roditelja koji traže posmrtne ostatke svoje bebe u skrivenoj nadi da je ona ipak možda živa, predstavlja živu sliku vremena i sistema u kojem živimo.
Nije film CIN-a samo potresna priča o roditeljima koji pet i po godina tragaju za svojom bebom, već priča o dvoje običnih ljudi koji pet i po godina obijaju pragove raznih institucija u bezuspješnoj borbi protiv sistema. Svako u ovoj zemlji ko iza leđa nema visokog političkog funkcionera ili tajkuna sa prepunim džepovima može da se identifikuje sa Sarinim roditeljima Aleksandrom i Milošem. Na sreću, ne na najgrozomorniji način kao njih dvoje, ali svako se susretao sa neljubaznim službenicima, sa famoznom rečenicom "fali vam još jedan papir" i sa šetanjem od jedne do druge institucije u potrazi za spasonosnim papirom koji se, nakon što ga konačno dobijete, pretvori u pretposljednji.
"Gdje je Sara?" je pitanje koje ne smije ostati bez odgovora, a svi koji priči pokušavaju dati političku notu, poput nesrećnika iz UKC-a koji su u saopštenju naveli da je "film napravljen tendenciozno imajući za cilj potpunu diskreditaciju zdravstvenog sistema Republike Srpske i stvaranje prostora za spekulacije", treba da se stide.
Sve teorije zavjere i tvrdnje kako "službe rade posao" padaju pred činjenicom da dvoje običnih ljudi pet i po godina ne traže krivca, niti u bilo koga upiru prstom bez čvrstih dokaza, već traže svoje dijete. Zato navodi o "tendencioznosti i diskreditaciji zdravstvenog sistema Republike Srpske", gdje se između redova jasno vidi politička konotacija, predstavljaju puki bezobrazluk. I tačka.
Bez obzira na to što Aleksandra i Miloš ni u koga ne upiru prstom, neko za sve ovo mora da odgovara. Da li je to ginekolog koji možda nije vodio trudnoću kako treba, da li je pedijatar koji je možda bio nesavjestan, da li je patolog koji je eventualno prekršio neku proceduru, da li radnik groblja koji je pogrešno vodio evidenciju ili njegov kolega koji se ne sjeća u koji gropčić je zakopao koju bebu... Neko mora da odgovara!
Ovaj slučaj je prelomna tačka od koje više ništa ne smije da bude isto, jer ako i poslije ovoga nastavimo da guramo glavu u pijesak, zatvaramo oči pred očiglednim i pravimo se gluvi i slijepi, spasa nam nema. Odavno smo se pretvorili u društvo u kojem niko ni za šta ne odgovara, ni za ono što kaže, ni za ono što napiše, ni za ono što uradi, ni za ono što ukrade, ni za šta!
Ali ljudi, čovjeku i ženi je nestala beba! I ako prema tome nemamo empatiju i dozvolimo da se bilo šta drugo osim te činjenice stavi u fokus, ne zaslužujemo ništa dobro da nam se desi, niti bilo čemu dobrom treba da se nadamo. Znam da djeluje patetično, ali pokušajte bar na trenutak da se stavite u poziciju Aleksandre i Miloša i biće vam jasno da je sve drugo manje važno. I crne liste i Kristijan Šmit i odluke Ustavnog suda i državna imovina... I "gospodin Ja" na mjestu ministra i ginekolog na čelu Vodovoda i stranačko zapošljavanje i nepotizam na svakom koraku... Sve je manje važno, da ne kažem nebitno.
Ako dopustimo da pitanje "Gdje je Sara?" ostane bez odgovora, onda smo, bez imalo patetike, zaslužili da nestanemo. Mislim na Republiku Srpsku, jer niko nije dao život da bi u njoj nestajale bebe. Tačka.
P.S. Republika Srpska je stvorena da ne bi umirale bebe u UKC-u. I to se nikada ne smije zaboraviti. A neki očigledno jesu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.