Proteklih mjesec dana održani su važni forumi ekonomske misli na svjetskom nivou. Poslate su poruke o budućim željenim i očekivanim trendovima svjetskog ekonomskog života. Lideri su se složili o redu koraka u narednoj godini.
Vjetrovi koji će duvati iz najjačih ekonomskih sistema svijeta se naziru. Svako će kao i do sada očekivano vući na svoju stranu.
Objavljena je sistemska analiza ekonomije BiH. Malim ekonomskim sistemima predstoji postavljanje jedara na najoptimalniji mogući način, i koliko mogu da vuku koristi sebi, a sa ciljem globalnog prosperiteta.
U periodu od 24. do 26. avgusta održan je 46. simpozijum u Džekson Holu u Vajomingu. Časopis "New York Times" ovu konferenciju je proglasio najekskluzivnijom ekonomskom konferencijom na svijetu. Temu ovogodišnjeg foruma predstavljaju strukturni pomaci globalne ekonomije. Tragalo se za pitanjima na koji način održati ekonomski rast SAD, na koji način će pozicija kretanja dugova uticati na položaj nacionalnih ekonomija, šta se može učiniti, šta se očekuje u Evropi, na koji način se Japan suočava sa globalnim trendovima.
Predloženi su ekonomski obrasci ponašanja ekonomije SAD, obrasci ponašanja ECB-a, zasnivanje njihovih odluka na ekonomskim podacima koje njihovi sistemi emituju. Način i ideje koje odstupaju od standardnih teorija rasta, a koje ukazuju da rast životnog standarda zavisi od rasta broja ljudi koji tragaju za idejama. Drugi forum koji je od značaja je sastanak zemalja BRIKS-a u Južnoj Africi, koji je održan dan prije nego simpozijum u Džekson Holu. Tema 15. samita BRIKS-a u Johanesburgu je položaj BRIKS-a i Afrike, izgradnja partnerstva, zajedničkog ubrzanog rasta, održivog razvoja i multilateralizma. S ovog foruma poslati su pozivi za reformu institucija nastalih Bretonvudskim sporazumom, kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond. Dominantnije uključivanje tržišta u razvoju i zemalja u razvoju u liderske pozicije ovih institucija. Upućeni su pozivi za reformu Ujedinjenih nacija. Grupa ovih zemalja zalaže se za principe poput: Afrička rješenja za afričke probleme.
Dominantni princip funkcionisanja glasi: "domaći problemi traže domaća rješenja". Poslat je poziv za članstvo Republike Argentine, Arapske Republike Egipat, Federalne Demokratske Republike Etiopija, Republike Iran te Kraljevstva Saudijske Arabije da postanu pune zemlje članice BRIKS-a. Ostaje da se vidi način odvijanja ovih inicijativa. Nakon toga održan je u Nju Delhiju 9-10. septembra sastanak zemalja G-20, koje čine između ostalog i zemlje BRIKS-a sa ciljem ubrzanog, održivog, balansiranog i ekonomskog rasta koji uključuje veći dio društva. Osnova za ovaj rast su dobro odmjerene monetarne, fiskalne, finansijske i strukturne politike uz zadržavanje makroekonomske i finansijske stabilnosti. U prioritet su postavljene privremene i targetirane fiskalne mjere da zaštite siromašne i najranjivije uz srednjoročno zadržavanje fiskalne održivosti. Priznato je da se ciljevi održivog razvoja ne ispunjavaju željenom dinamikom. Istaknuta je želja za mobilizacijom sredstava iz svih mogućih izvora, domaćih, stranih, privatnih i javnih u cilju zadovoljenja finansijskih potreba zemalja u razvoju. Priznato je da je globalni poredak pretrpio dramatične promjene od Drugog svjetskog rata usljed ekonomskog rasta, prosperiteta, dekolonizacije, demografskih dividendi, tehnološkog napretka i pojave novih ekonomskih sila i sveobuhvatnije međunarodne saradnje. MMF je obavio sistemsku ekonomsku analizu Bosne i Hercegovine čije je nalaze objavio 7.9. Izvještaj na sistematičan način prikazuje stanje ekonomije BiH, Republike Srpske i Federacije BiH. Izvještaj sadrži prijedloge koji odstupaju od domaće realnosti, odstupaju od poruka sa foruma globalne ekonomske misli. Pogrešno se poziva na odbacivanje inicijativa kojim se predlaže finansiranje entitetskih budžeta, pozajmljivanje bankama ili privatnom sektoru iz naših deviznih rezervi nazivajući ih pogrešno vođenim. Izvještaj pruža uvid u odgovor na inflaciju za koju su najmanje krivi kreatori domaćih politika. Ekonomski sistem Republike odgovorio je sa 2,5 puta većim fiskalnim odgovorom nego Federacija BiH. Ukupan fiskalni trošak u Federaciji BiH je 1,3%, dok je u Republici Srpskoj 3,1% u prethodnoj godini. Ukoliko obuhvatimo i tekuću godinu odnos je 3:5,7. Predviđeni ekonomski rast u ovoj godini je 2%, a dugoročni tj. do 2028. godine bez reformi će iznositi 3%. Ako posmatramo sistemsku analizu MMF-a za eurozonu, dohodak u našem ekonomskom sistemu će konvergirati, brže rasti, nego dohodak u evrozoni za 1,5%. Nameće se zaključak da ne radeći ništa ostvarujemo dinamiku rasta prethodnih deset godina. Ipak, treba uvijek raditi nešto. Smisao života je u radu, a dodatni smisao na ovim prostorima čini se raditi i razmišljati kontrarno, drugačije, suprotno od narativa. Zamislimo period narednih pet godina u kojima ćemo samo kontrirati razmišljanjima međunarodnim finansijskim institucijama i na taj način činiti ih boljim sistemima, testirati njihove izložene ideje. Nećemo li na taj način stvoriti ono što je Fridrik Hajek (jedan od uticajnih ekonomista) nazvao upotreba znanja u društvu. Fridrik Hajek je prvi uvidio da znanje nikad nije postojalo u koncentrisanoj ili integralnoj formi, nego kao disperzivni dijelovi nekompletnog i često kontradiktornog znanja koje posjeduju pojedinci. Apsolutne istine ne postoje. Ideje koje pozivaju na teren na sučeljavanje ne mogu biti pogrešno vođene inicijative. Još jedan detalj, koji se često kritikuje u javnosti, a identifikovan je u izvještaju sistemske analize MMF-a je socijalna pomoć, socijalna davanja. Čemu kritika mjera koje jačaju društvenu koheziju? Da li je za društvo bolja društvena kohezija ili društvena razgradnja? Negativna eksternalija društvene kohezije je obrazac koji ne motiviše uključivanje na tržište rada, koji nudi "besplatnu" vožnju za one učesnike u sistemu koji troše, a ne stvaraju prihod. Teza da bi smanjivanjem tih davanja povećali volju za radom ne stoji jer je volja za radom u Federaciji manja, iako je učešće socijalnih davanje manje. Treba uključivati ljude na tržište rada, ali pogrešna je teza da se oni ne uključuju zbog socijalnih davanja. Kritika mjera koje su 90% uspješne, zbog 10% upitnih rezultata ne stoji. Isti izvještaj navodi da je bh. ekonomija isuviše fragmentirana i nedovoljno integrisana na međunarodno tržište. Dogma je i svjetski poznata činjenica da fragmentirani ekonomski sistemi imaju veće stope ekonomskog rasta. Politička fragmentacija je prijatelj, a ne neprijatelj ekonomiji. Prvo su Milećani, zatim Atinjani sa svojim saveznicima trgovinom između malih, međusobno nezavisnih država stvarali prosperitet.
Kada je Grčka ujedinjena pod Filipom Makedonskim, ona je izgubila oštricu svoga razvoja. Ljudska istorija prethodnih deset hiljada godina je borba protiv monopola, a jedinstvena država je jedinstveni monopol koji šteti razvoju, smanjuje inovaciju, povećava birokratiju, umanjuje rast.
Najkvalitetnije doba razvoja Kine su momenti kada je Kina bila fragmentirana, a ne ujedinjena, čak je i ponovni razvoj Kine 20. vijeka zasnovan na fragmentaciji države i eksploziji lokalne autonomije. Fragmentacija je pozitivna za ekonomiju i prosperitet, o mnogobrojnim primjerima ovog fenomena može se konsultovati ideja knjige: "Racionalni optimista - kako prosperitet evoluira", autora Mata Ridlija. U konkurenciji fragmentiranih sistema stvara se veća vrijednost. U izvještaju se navodi da ekonomski rast usporava, što potvrđuje i ljetna procjena Evropske komisije. Kada ekonomija usporava, ne sprovode se mjere da se dodatno usporava, nego suprotne. Cilj nam je ekonomske cikluse iskoristiti za dobrobit, a ne štetu stanovništva. Međutim, poziva se na suzdržavanje od ekspanzije fiskalne politike usljed želje da se obuzda inflacija, dok u isto vrijeme najveći ekonomski sistem svijeta mjeren $ za 100 dana ostvari deficit budžeta, potroši više nego što zaradi, 7-8% ukupne ekonomije, što vidimo u posljednja dva mjeseca povećava inflaciju. Odaje se priznanje prodaji zlata od strane Centralne banke. Taj potez je rezultovao oportunitetnim troškom, propušteno šansom od 16%. Da se nije prodalo, sada bi vrijedilo više. Cilj naroda koji su ostali da žive na ovim prostorima je da ima više i da ga ima više, a ne manje. Veća plata, a ne manja, veći dohodak, a ne manji. Svako ko ima bogatstvo nastoji ga uvećati, a ne umanjiti. Ne treba pojedinačnu investiciju kod portfolio upravljanja nikada kritikovati, niti joj odavati priznanje.
Ali stav da se bježi od oscilacije u cijenama je stav koji devizne rezerve udaljava od efikasnosti. Nije li načelo sigurnosti ulagati efikasnije. Ma koliko se piše u izvještajima da treba čuvati kredibilitet politika, ne gubi li se kredibilitet odbacujući ideju koja je efikasna. Efikasno je dati podršku domaćim bankama, entitetskim budžetima i privredi. Efikasno je povezati monetarnu i fiskalnu politiku - na globalnom nivou se poziva na to. Povezivanje u dva smjera, ne jedan. Nije li bilo efikasnije da se trećina rasta monetarne pasive godišnje automatski investirala u zlato u prethodnih 25 godina? Ne bismo li onda imali još jednu elektroprivredu u BiH, dodatnih pet milijardi KM, ne bi li kapital CB trenutni bio osam, a ne 20 puta manji? To se lako da izračunati.
Nije li dvostruko više energije u BiH bolje za BiH? Prosperitetna društva su ona društva koja proizvode i koriste više energije, a ne manje. Sve su to stvari o kojima treba razgovarati u cilju jačanja kredibiliteta. Sa ciljem da ljudi koji su na ovim prostorima odlučili da žive, da ostanu, da se pitaju da imamo veći stepen povjerenja u njihovo znanje i njih. Što je stepen povjerenja između ljudi viši društvo je prosperitetnije.
Povjerenje je osnova na kojem uspjeh i prosperitet počivaju i mora se zaraditi svaki dan. Tehnička pomoć je dobrodošla, znanje je dobrodošlo. Ne stiče se znanje izrazom: "Nemoj to, to nije za tebe..." Razmjena i trgovina su za tehnologiju kao seks za evoluciju. Nije li na osnovu trgovine i razmjene došlo do novih ideja, do pojave Pitagorine teoreme, do pojave decimalnih brojeva, dijeljenja, računanja kamatne stope u Evropi?
Trgovac iz Pizze koji je živio u sjevernoj Africi Fibonači je knjigom "Liber Abaci" proširio ovu ideju Evropom. Nama treba razmjena ideja, testiranje ideja, trgovina idejama. Nama treba više trgovaca. Ako neko može, ako negdje može, zašto mi ne možemo, zašto ne može kod nas? Ako neko misli da je njegova ideja ispravna, zbog čega ne dozvoli suprotnoj ideji da se takmiči sa njegovom, pa biramo bolju. Nije li 85% rasta SAD u prethodnih 70 godina rast na osnovu investicija u ideje, povećanje znanja, povećanje odnosa zaposlenosti i populacije i poboljšanje u alokaciji talenata? To odstupa od teze da ako nas je manje, imaćemo manji ekonomski rast. Nas treba da ima više, ali nas ima dovoljno da do 2030. godine domaću ekonomiju povećamo za najmanje polovinu. U prethodne tri godine razlika u ekonomskom rastu između Evrope, BiH i Republike Srpske, realnom ekonomskom rastu, je 5,8%. Šta je karakteristično za ovaj period? Pa ako posmatramo sistemsku analizu koju radi MMF i preporuke koje su date: u posmatranom periodu date su 44 preporuke. Od toga sedam je implementirano, 27 nije, a 10 djelimično. Stiče se utisak da odbacivanjem preporuka postižemo više stope ekonomskog rasta. Nije li cilj i ispravnost domaćih ekonomskih politika da idu u pravcu koji diktiraju veliki ekonomski sistemi, da koristimo ono gdje zaostajemo. Nije li nam ukazao izvještaj o rejtingu da nam je najlošija oblast upravo monetarna politika koja nije fleksibilna. Od ocjene jedan do šest nama je data ocjena šest. Ne može niža ocjena. Svako ko je išao u školu zna da sa najlošijom ocjenom nema prolaza u drugi razred. Popravni ili još jednom ista godina. Nećemo li ako želimo da popravljamo sistem suočiti argumente dvije institucije, jedna koja je stara 70 godina - MMF, koja je vantržišna, i jedna koja je stara 160 godina, rejting agencija "Standard and Poors", koja je tržišna. Šta bi značilo da popravimo ocjenu, da nam monetarna politika bude fleksibilnija? Nećemo li biti bolje pripremljeni za vrijeme u koje države nemaju političku volju da ostvaruju primarne suficite, u kojem je deficit konstanta, nivo duga iako nije optimalan ipak upravljiv, ako se treba orijentisati na domaće tržište za sredstvima, ako ćemo se prilagođavati trendu da će rast ekonomije u svijetu do 2030. godine biti najniži u prethodne tri decenije, ako trebamo ekonomski rast koji uključuje i ako se sve to odvija u uslovima trenutno moguće makroekonomske i finansijske stabilnosti. Da mobilišemo iz svih mogućih izvora kapital kao podrška novim idejama ekonomskog rasta. Da kao i drugi "vučemo" ka sebi, a ne da "guramo" od sebe i koristimo vjetrove svjetskog ekonomskog života u narednih godinu dana.
Piše: dr Saša Stevanović, autor knjige "Ekonomski život Republike Srpske"
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.