Kolumne

Quo vadis, BiH?

Quo vadis, BiH?
Foto: N.N. | Quo vadis, BiH?
Đorđe Latinović Đorđe Latinović

PERFEKTNA NEPOGODA. BiH se nalazi u najgorem geopolitičkom trenutku pridruživanja EU. U gorem nego sve druge zemlje, koje su joj do sada istorijski pristupale. Više je razloga za to.

U kratkom vremenu EU se našla pred ogromnim izazovima i preprekama vlastitog samoostvarenja, od ekonomske krize 2008. godine, Bregzita i odlaska Velike Britanije iz EU, preispitivanja i reformi vlastitog projekta, ratova u neposrednom susjedstvu na granicama EU, migrantske krize do globalne pandemije korona virusa. Takva iscrpljena i nejedinstvena EU, sa poljuljanim transatlantskim savezništvom sa SAD, našla se u konkurentskom rivalitetu prema Kini, Rusiji, Indiji, Turskoj i drugim globalnim izazivačima. Svi ovi turbulentni događaji kumulativno su doveli do "evropske aritmije", preskakanja tihog i mirnog političkog kursa, koji je do tada vodio napretku ovu zajednicu država.

Prema istraživanju Direkcije za evropske integracije BiH, u julu 2019. godine 76,6 odsto ispitanika iz BiH bilo je za članstvo BiH u EU, 2018. godine 56,6 odsto, a 2017. godine 69 odsto. U posljednje vrijeme ankete istraživanja javnog mnjenja u BiH pokazuju blagi pad nekada visoke podrške građana BiH pristupanju EU, što je posljedica šireg prisutnog evroskepticizma i razočarenja dosadašnjim strategijama EU u BiH i blokadama domaćih političara. U BiH, kao i svim zemlјama koje pristupaju EU, postoje tri glavne vrste evropskih orijentacija građana: evroskeptici, evrorealisti i evrooptimisti. Takođe, u BiH postoje evrooptimisti svih boja, od običnih evrofila do fanatičnih evroutopista.

U prošlosti EU je u BiH imala samo neuspjehe. Zbog toga se EU u BiH plaši novih poraza. Otuda izostanak bilo kakvih novih inicijativa i stimulativnih mjera. BiH je u stanju evropske hibernacije, iznuđenog mirovanja. Za vrijeme beskrajnih evropskih integracija zemlje ZB polako postaju politička "periferija evropske periferije", nezaštićeno tržište sa jeftinom radnom snagom, pljačkanjem prirodnih resursa, ekološkom devastacijom životne sredine, logor za migrante bez novih razvojnih ideja. Sa ovakvom indolentnošću same EU i odsustvom reformi u BiH, zemlja se sigurno neće uskoro pridružiti EU. EU mora dati jasan putokaz zemljama koje sprovode teške reforme za članstvo. Ako toga nema, evroskepticizam će uništiti evropsku budućnost ovih zemalja.

EU INTEGRACIJA ILI EUTANAZIJA? Svaka demokratski vođena država raspolaže različitim strateškim alternativama u međunarodnim odnosima i spoljnoj politici. Sve one imaju prioritetni izbor, ali i različite mogućnosti, za promjenu globalnih geopolitičkih okolnosti. Na česta pitanja postoji li alternativa ulasku BiH u EU, naši političari papagajski ponavljaju da ne postoji. Odgovor je jednostavan: alternative uvijek postoje, bilo da su one nametnute, pa time nevoljne, ili su svjesno izabrane i planirane. Postoji apsolutna, negativna alternativa članstvu BiH u EU, a to je potpuna izolacija, zaostajanje i regresija. Pravo političko pitanje je postoji li dobra, pozitivna alternativa EU? Za potrebe ove analize napravićemo jedan mali misaoni eksperiment. U takvoj hipotetičkoj realnosti zamislićemo pet mogućih alternativa BiH članstvu u EU:

1. EU standardi bez formalnog članstva. Zemlјa formalno ne traži pristup EU, ali usklađuje standarde i politike sa EU. Primjer ovakvog statusa su Švajcarska i Norveška. Ove zemlјe imaju potpisane sporazume o ekonomskoj saradnji sa EU, često su i u šengenskoj zoni, imaju usklađene mnoge elemente ekonomske i carinske politike, ali zbog određenih svojih interesnih razloga nisu i ne žele biti članice EU. BiH i zemlje ZB su jasno izrazile svoje političko opredjeljenje za punopravno članstvo u EU, tako da je u startu odbacila ovu alternativu. Za ovu opciju opredjeljuju se ekonomski samostalne, bogate i razvijene zemlje, koje ne trebaju spoljnu ekonomsku i političku podršku. BiH ne ispunjava kriterije za ovu opciju, što znači da ona otpada kao realna mogućnost.

2. Ekonomski status umjesto političkog članstva u EU. Među alternativama spominjana je i ideja da EU zemljama ZB ponudi model članstva u dvije ključne evropske institucije Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA) i Evropski ekonomski prostor (EEA), umjesto političkog članstva u EU. EEA je oblik ekonomske integracije država koji je osnovan 1994. godine. Mnoge evropske zemlje su prije punopravnog članstva u EU prethodno prošle kroz Evropski ekonomski prostor, kao što su Švedska, Austrija i Finska. Danas se u EEA nalaze države Norveška, Island i Lihtenštajn. Sve članice EEA imaju pristup jedinstvenom evropskom tržištu, sa svim pravima i obavezama koje iz toga proizlaze, slobodom kretanja, svi zakoni EU odnose se i na njih, ali bez članstva u institucijama EU. Vidljivo je da su članice EEA uglavnom bogate države, koje su ekonomski samoodržive, bez širih ekonomskih i političkih integracija, a siromašne zemlje poput BiH ne mogu se razvijati bez pomoći finansijskih fondova i pravne prilagodbe u političkim institucijama EU, a to podrazumijeva punopravno članstvo u EU. Stručnjaci smatraju da ova ideja nije realna pošto zemlje ZB ne mogu ispuniti ni minimalne uslove za članstvo u EEA, jer imaju slabe ekonomske performanse.

3. BiH i zemlje zapadnog Balkana mogu izabrati "privilegovano partnerstvo" s EU, koje se nudi Turskoj. Francuska, Nјemačka i Austrija Turskoj nude maglovito "privilegovano partnerstvo", kao zamjenu za punopravno članstvo u Uniji. To je formula "manje od članstva, a više od kandidatskog statusa". Turska koja je započela pretpristupne pregovore sa EU još 2005. godine ne prihvata "privilegovano partnerstvo", već zahtijeva punopravno članstvo u EU. Pregovori Turske sa EU su u ovom trenutku blokirani, sa neizvjesnim ishodom.

4. Usljed zastoja proširenja EU ponovo su aktuelizovane stare i nove ideje i politički projekti za regionalno integrisanje zemalja zapadnog Balkana, pod raznim novim formativnim nazivima kao što su "Jugoistočna Evropa", "Zapadni Balkan", "Mali Šengen", "Jugosfera", "EU-goslavija" i drugi. Tri zemlje ZB - Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija - pokrenule su 2019. godine inicijativu "Mali Šengen", neku vrstu regionalne verzije EU i trening vježbaonice, prije ulaska u EU, u strahu od moguće desetogodišnje blokade proširenja, dok se sama EU ne konsoliduje, reformiše i integriše nakon Bregzita. Na kraju iz tog procesa nastao je "Otvoreni Balkan", kao paralelna privremena integracija tri zemlje ZB, koja je kompatibilna sa pristupanjem EU. U pitanju je pozitivan projekat, ali nikako ne može biti zamjena za punopravno članstvo u EU. BiH i ostale zemlje ZB treba da pristupe ovoj inicijativi, jer je ekonomska saradnja u regionu najbolja za sve.

5. BiH i zemlje zapadnog Balkana mogu ostati u položaju "status quo". Zemlje zapadnog Balkana ostaju bez članstva i tavore u političkoj izolaciji izvan globalnih političkih i ekonomskih integracija. Ovo je najgora varijanta, koja bi oživjela ranije nacionalne animozitete, sitne surevnjivosti i balkanske zađevice i dovela do nove regionalne nestabilnosti, a možda čak i do novog ratnog sukoba. Kao što se iz navedenog opisa vidi, čini se da ne postoji dobra ili bolja alternativa članstvu BiH u EU.

BALKANSKI LIMB. Novi pristupi EU u pridruživanju zemalja zapadnog Balkana nisu dali očekivane rezultate napretka. Francuski predsjednik Emanuel Makron 2019. godine jasno je rekao da EU neće primati nove članice dok se EU sama institucionalno ne reformiše. U javnom pozivu Evropskoj uniji 2003. godine predsjednici zemalja zapadnog Balkana, Srbije, Albanije i Makedonije zatražili su od EU da zemlje ZB imaju pristup kohezivnim fondovima EU, odnosno da finansijski budu tretirane jednako kao članice EU, samo bez prava glasa, ali to nije tada prihvaćeno. U vrijeme predsjedavanja Romana Prodija Evropskom komisijom (2003) lideri iz regiona u okviru jednog tink-tenka razmatrali su mogućnost za pridruženo članstvo BiH i drugih zemalja ZB pri EU. Pridruženi status EU trebalo je da uključuje brojne ekonomske benefite i druge pogodnosti bez prava odlučivanja i političkog članstva. To je traženo kao neka vrsta kompromisa, između želje da se BiH pomogne, u situaciji kad nije sposobna ispuniti uslove i naših unutrašnjih institucionalnih nekapacitiranosti i opšte potrebe za ubrzanjem pristupanja zemalja aplikanata na članstvo.

Na kraju, i ta ideja je propala kao real-politički nekoherentna i nesprovodiva. U javnim raspravama o proširenju dugo je spominjana i ideja prijema zemalja ZB u EU po ubrzanoj proceduri, kao geopolitičko pitanje. Većina analitičara vjeruje u transformativnu moć evropskih procesa u BiH, gdje bi se pomoću integracija u EU dugoročno prevladala strukturna konfliktnost bh. društva. U tom kontekstu EU se percipira kao sigurna kuća za nestabilnu BiH. Nekoliko takvih ranijih inicijativa, iz Mađarske i Slovenije, u međuvremenu je odbačeno.

Pet-šest zemalja ZB manje su od jedne Rumunije. Zato su neki dobronamjerni državnici i politički stručnjaci iz Evrope predlagali da se sve zemlje zapadnog Balkana prime zajedno u članstvo EU, kao što je 10 zemalja istočne Evrope primljeno u EU 2004. godine. Kao glavni razlog za to navodi se geopolitika štita prema Rusiji i Kini, zbog čega bi trebalo sniziti pojedine kriterije za njihov lakši prijem u EU. EU odbija bilo koji od ovih prijedloga i insistira na pojedinačnom napretku svake zemlje i individualnom prijemu.

BiH: TAMNI VILAJET ZA SVE. Sadašnju političku poziciju BiH u procesu evropskih integracija najbolje opisuje natpis na transparentu sa jednog nedavnog protesta građana, na kome je pisalo "BiH tamni vilajet za sve". BiH je definitivno postala "evropski bolesnik" i balast za samu sebe i evropsko okruženje. Najgora opcija je da zemlje ZB postanu predmet geopolitičkog nadmetanja slabe EU i nadirućih pretendenata na ovaj prostor, Kine, Rusije i Turske. Zemlje ZB ne smiju biti "geopolitički plijen", već dodana vrijednost EU. Zato zemlje ZB moraju EU jasno staviti do znanja da žele biti članice EU i vršiti konstantan pritisak na EU za njihov prijem. Nažalost, to nije moguće bez unutrašnjeg političkog konsenzusa i elementarnog jedinstva.

Integracija u EU nije beskonfliktan proces, on nosi sa sobom mnoge složene odnose koji proizvode brojne tenzije. U posljednjim debatama zvaničnika EU i analitičara evropskih instituta, objavljenoj u analizi Fondacije "Karnegi Evropa", kao i na regionalnom "Balkanskom integracionom forumu" u Podgorici, ponovljen je sumoran zaključak: Pridruživanje zemalja zapadnog Balkana EU do daljeg je blokirano i nalazi se na čekanju, bez jasnih mogućnosti ubrzanja procesa proširenja. Da cinizam bude potpun, EU će nastaviti da nam nudi status "počasnih susjeda". U okolnostima sporog pristupanja BiH - EU, sveprisutni "pesimizam intelekta" mora biti zamijenjen još većim "optimizmom volje" za članstvo. Bez jasne proevropske reformske politike BiH ostaje lutalica izgubljena u pustinji koja pokušava da uhvati daleku fatamorganu.

"Status quo" je stanje koje od svih nas u BiH, na dugi rok, pravi apsolutne gubitnike. BiH treba da ima proaktivan stav i reformama da vrši pritisak na EU za članstvo u ovoj integraciji. Odlaganje proširenja EU direktno okreće lokalne oligarhije starim političkim resantimanima nacionalizma i populizma. Bez ubrzanog aktivizma naše pristupanje EU ostaje samo politička bajka bez hepienda.


Piše: Đorđe LATINOVIĆ (autor je politikolog)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije