Kolumne

Veće plate i potrošnja ključ za istorijski rast Srpske

Veće plate i potrošnja ključ za istorijski rast Srpske
Foto: N.N. | Veće plate i potrošnja ključ za istorijski rast Srpske

U prva četiri mjeseca 2021. godine pored podataka o efektima ekonomskih mjera i trenucima istine u 2020. godini može se postaviti pitanje: da li je car go ili nije?

Može se dobiti odgovor o visini ekonomske štete. Odgovore treba tražiti u podacima o ekonomskim fundamentima: zaposlenost, kretanje BDP-a, fiskalni deficiti, inflacija, kretanje depozita, itd. U javnosti je najavljeno nekoliko mjera i programa usmjerenih na unutrašnju tražnju.

Proklamovan je cilj želje za većim ekonomskim rastom. Cilj kolumne koja slijedi jeste da prikaže jedno razmišljanje, ugao posmatranja dešavanja u domaćem ekonomskom sistemu i zagovaranje ideje koja bi trebalo da rezultuje rastom ekonomije u periodu 2020-2030. godina za 100%, cilj prema kojem ekonomija u 2030. godini treba da iznosi 22 milijarde KM.

Ukoliko se to postigne, nivo fonda plata bi trebalo da bude veći za 100%, nivo profita veći za 100%, nivo penzija veći za 100%, uz zadržavanje uslova iste preraspodjele bogatstva kao i danas. Put do cilja počinje od toga gdje želimo ići, gdje smo sada i na koji način preći put od trenutnog ka budućem. Gdje smo sada u ekonomskom smislu može se vidjeti kroz poređenje.

Jedan od najboljih primjera u ekonomskom smislu kako se boriti sa krizom je primjer Srbije. Rezultati tih mjera predstavljaju pad ekonomske aktivnosti od 0,5% BDP-a i deficit fiskalnog bilansa od 8,3%. To je za rezultat imalo povećanje javnog duga Srbije na nivou od 56,8%. Različit set mjera usmjeren na stimulisanje privatne potrošnje, na principima novca iz helikoptera, rezultirao je efektima da je registrovana zaposlenost povećana za 2,3%, a pad ekonomije najmanji u regionu.

Posmatrajući fiskalnu poziciju Republike Srpske, ostvareni fiskalni deficit će iznositi 5,3% BDP-a, a realni pad ekonomije 2,8%. Ostvareni nominalni BDP u 2020. godini je na nivou od 11,1 milijarda KM ili 210 miliona KM manje nego 2019. godine. Rezultat na polju tržišta rada je rast zaposlenosti od 0,68%. Javni dug je na nivou 43,4% BDP-a.

Održavanjem formalne zaposlenosti i mjerama na očuvanju i uvećanju plata održan je nivo unutrašnje tražnje, a pad lične potrošnje u 2020. godini je posljedica efekta neizvjesnosti izazvane pandemijom.

Ipak, možemo tvrditi da je ekonomsko tkivo sačuvano na način da je efekat neizvjesnosti koji se javlja gubitkom posla i koji djeluje zarazno, šireći se na ekonomski sistem koji samo dodatno umanjuje trenutnu i buduću potrošnju, spriječen. Švajcarska formula kojom je rast penzija vezan za rast plata i troškova života podrazumijeva da se stimulisanjem rasta plata povećavaju i penzije.

Diskreciona mjera da se penzionerima novčanim transferom pomogne na simboličan način ukazuje na pravac da ekonomija Republike Srpske raste stopama rasta većim od istorijskih. Naime, ukoliko posmatramo ekonomski sistem u posljednjih 15 godina, nivo ekonomije je porastao za 100%.

Da bi neka pojava bila povećana na ovaj nivo, u prosjeku je rast iznosio 4,8%. Da bismo postigli cilj da se u periodu od 10 godina nivo ekonomije poveća za 100%, potrebne su stope rasta između sedam i osam odsto. Analizom rasta kako zemalja zapadnog Balkana, tako i Republike Srpske može se tvrditi da dvije trećine ekonomskog rasta dugujemo rastu privatne potrošnje.

Ovo znači da plate i penzije moraju rasti po stopama između četiri i pet odsto. Iako se dugoročni rast ekonomije zasniva na faktorima proizvodnje, radu i kapitalu, i načinu na koji se kombinuju dva osnovna faktora - faktorskoj produktivnosti -  često se u modele razvoja unose pretpostavke koje, koliko je poznato autoru kolumne, nisu tačne, što bi Englezi diplomatskim rječnikom rekli: duboko su posvađane s istinom.

Tako se doprinos kapitala i investicija tretira mnogo više, iako ovi prostori žude za uključivanjem ljudi na tržište rada. Opravdano se postavlja pitanje gdje će ti ljudi raditi ukoliko ne napravimo fabrike.

Na to pitanje može biti odgovor kolika je iskorištenost kapaciteta na našim prostorima. Ukoliko imamo podatke Eurostata za Hrvatsku da u prvom kvartalu on iznosi 71%, za Sloveniju 82%, Evropsku uniju 80%, možemo iznijeti tvrdnju da smo mi bliži 50% nego njima. Odnos zaposlenosti i radno sposobnog stanovništva na nivou od 40% daleko je ispod prosjeka u svijetu, koji iznosi 60%.

Posmatrajući Republiku Srpsku i trenutni nivo zaposlenosti, kada bismo se približili prosjeku svijeta to bi značilo za 50% veći nivo ekonomske aktivnosti. Kritičari bi opravdano mogli sugerisati da je veliki dio zaposlenosti u neformalnoj zoni, i toj se kritici ne bi moglo prigovoriti. Ali bi uvođenjem u formalnu zonu makar polovine sive ekonomije ili neformalne zaposlenosti nivo ekonomske aktivnosti bio veći za 15%, s obzirom na to da je procjena neformalne ekonomije na trećini ekonomske aktivnosti.

Djelovanjem na tražnju povećavaju se potrebe za proizvodima i uslugama kako domaćim, tako i stranim. Iskustvo i djelovanje na unutrašnju tražnju putem zadržavanja nivoa plata i zaposlenosti ipak se nisu odrazili na pogoršani bilans spoljnotrgovinske razmjene.

U 2020. razlika uvoza i izvoza je manja za oko 87 miliona, što je doprinos eksterne tražnje domaćoj ekonomiji. Na kratak rok putem agregatne tražnje se upravlja ekonomijom, i to je pravilo.

Logika nalaže da je dug rok serija kratkih rokova. Zagovaranje djelovanja na kratak rok trebalo bi da efektuira dugoročnim tržišnim prilagođavanjem domaćih kapaciteta unutrašnjoj tražnji. Zagovaranjem i stimulisanjem veće potrošnje formiramo agregatnu tražnju koja je osnov budućih investicija.

Agregatna tražnja se dijeli na unutrašnju i vanjsku. Unutrašnja tražnja se dijeli na tri nivoa, i to privatna potrošnja, investicije i javna potrošnja, dok spoljna tražnja zavisi od uvoza i izvoza. Za prva tri mjeseca na strani spoljne tražnje možemo evidentirati da je ekonomija na dobitku oko 70 miliona KM, odnosno spoljnotrgovinski deficit je iznosio 184 miliona KM.

Ukoliko posmatramo godine nakon kriza (2010, 2013, 2014) u Republici Srpskoj spoljnotrgovinski deficit je za prva tri mjeseca iznosio između 320 i 470 miliona KM. Na osnovu prethodnog značajno je bolja vanjska pozicija ekonomije u 2021. godini. U odnosu na 2019. godinu kada je spoljnotrgovinski deficit iznosio 260 miliona za prva tri mjeseca dobitak na eksternoj tražnji je navedenih 70 miliona.

U analizi idemo korak dalje. S obzirom na to da je u periodu 2010-2020. godina u prosjeku prvi kvartal učestvovao između 17% i 25% u ukupnoj spoljnoj trgovini za tu godinu možemo dati procjenu da će dobit za ekonomiju Republike Srpske, prema pokazateljima na eksternoj tražnji, u 2021. godini ukoliko se nastave pozitivni trendovi iznositi između 100 do 150 miliona KM.

Na strani eksterne tražnje ekonomija Republike Srpske će ostvariti ekonomski rast koji je jednak polovini prosječnog ekonomskog rasta u desetogodišnjem periodu. Na polju unutrašnje tražnje imamo nekoliko faktora koje je potrebno analizirati i koji bude optimizam. Najveće i najznačajnije efekte na ekonomski rast ima privatna potrošnja. Ona zavisi od plata i penzija.

S obzirom na to da je najveći dio privatne potrošnje iz plata te da je održana zaposlenost u 2020. uz uvećanje plata, doprinos privatnoj potrošnji je iznosio oko 180 miliona KM. Ukoliko se zadrži isti nivo kretanja zaposlenosti, a plata poveća na ciljani nivo od 1.000 KM, to je dodatni doprinos od 200 miliona KM. S obzirom na to da odnos plata i lične potrošnje, a lične potrošnje i ekonomskog rasta teži ka odnosu 1:1, možemo tvrditi da je dodatni ekonomski rast iz komponente lične potrošnje dodatnih 200 miliona.

Najavljena diskreciona mjera o pomoći penzionerima, iako u ovom momentu za makronivo simbolična, izraz je volje i mjera da se u budući ekonomski rast uključi značajnije, da se jača vjera u dugoročnu održivost sistema, a neizvjesnost smanji. Doprinos penzija ekonomskom rastu u odnosu na 2020. godinu možemo procijeniti na oko 55 miliona KM, s obzirom na to da je budžetom predviđeno povećanje oko 40 miliona KM i diskreciona mjera od 15 miliona KM.

Iako ovdje nismo obuhvatili efekte investicija i javne potrošnje, najavljeni projekti sa Srbijom će pozitivno uticati. Najavljeni su prilivi od oko 1,5 milijardi KM; ukoliko se ostvare i efektuiraju sa 10% u 2021. godini, to je dodatnih 150 miliona KM novih investicija ili javne potrošnje. Nevezano da li će ići preko investicija ili javne potrošnje, doprinos je isti i procjenjuje se između 30% do 40% od prethodnog iznosa.

To je dodatnih 50 miliona KM. Na strani agregatne tražnje ukupni doprinos će iznositi 200 miliona KM od povećanja plata, 55 miliona od povećanja penzija, 50 miliona od investicija i povećanja javne potrošnje, ukupno 300 miliona. Svako ko posmatra ekonomske sisteme i bavi se posmatranjem ekonomskih pojava upoznat je sa pojmom stacionarnost, odnosno činjenicom da su usponi i padovi svojstveni ekonomiji.

Stalni rast nije moguć bez korekcije, dok za pad važi isto. Uz ostvareni pad ekonomije od 200 miliona u 2020. godini i uz činjenicu da se samo ostvari rast ekonomije do nivoa 2019. godine bez navedenih mjera i stimulacija, možemo očekivati 200-300 miliona KM. Sada je već moguće formirati očekivanje ekonomskog rasta u 2021. godini, interna tražnja stimulisana predloženim mjerama oko 300 miliona, vraćanje ekonomije na nivo 2019. godine 200-300 miliona i eksterna tražnja oko 130 miliona čine da je ukupni očekivani rast na nivou 600-700 miliona KM.

Ako se ostvare očekivanja izložena u ovoj ideji, možemo očekivati ekonomski rast između šest i sedam odsto na godišnjem nivou. To će za javne finansije značiti dodatnih 250 do 280 miliona dodatnog prihoda u fiskalni okvir, ovaj rast je blizu godišnjeg cilja da se dostigne u narednih 10 godina rast ekonomije za 100%, što će posljedično imati rast fonda plata, penzija i profita za 100%.

Podaci za prva tri mjeseca ukazuju da je u državnoj kasi ostvaren priliv veći za 80 miliona nego godinu prije, rast od 14% na strani direktnih poreza. Ekonomske mjere u 2020. godini bile su usmjerene na očuvanje radnih mjesta i zdravlja ljudi, efekti mjera i njihova cijena su ove godine poznati. Najavljene mjere ciljaju direktnije potrošnju, njih je potrebno pozdraviti, zakoračiti hrabro, u početku zagovarati diskrecione mjere, a kada efekti budu pozitivni tražiti sistemska rješenja.

(Dr Saša Stevanović je autor knjige "Ekonomski život Republike Srpske")

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije