Kolumne

Više kreiramo nego što trošimo, marka duga ekonomiji pravi 3,5 KM

Više kreiramo nego što trošimo, marka duga ekonomiji pravi 3,5 KM
Foto: N.N. | Više kreiramo nego što trošimo, marka duga ekonomiji pravi 3,5 KM

April je tradicionalno mjesec u kojem većina bitnih podataka za ekonomski sistem Republike za prvi kvartal ove godine ugleda svjetlost dana.

Možemo tvrditi da je realni rast indeksa maloprodaje veći, da je izvoz veći, javni prihodi za petnaest procenata, doprinosi fondova socijalne sigurnosti za petinu.

Da je ekonomija Republike stvorila u prvom kvartalu profita kao prije deset godina za cijelu godinu. Rezultati prošle godine sugerišu da su profiti preko tri milijarde KM.

U posljednjih petnaest godina zabilježen je rast profita privrede pet puta. Ukoliko u narednih petnaest godina zadržimo istu dinamiku rasta profita, onda nam je potreban nivo ekonomske aktivnosti koji je za pet puta veći nego trenutni.

Taj nivo ekonomske aktivnosti znači pet puta veću penziju, platu, nova radna mjesta. Postavlja se pitanje zbog čega čekati petnaest godina, možemo li za pet da pokušamo, a da budemo zadovoljni ukoliko cilj postignemo za sedam. Do kraja ovog desetljeća. 

Jedan od interesantnih podataka svakako je podatak koji se dešava na tržištu rada. U prvom kvartalu ove godine dinamika na tržištu rada ukazuje da je prosječan rast zaposlenosti tri puta brži nego prosječni kvartalni rast zaposlenosti u posljednjih deset godina, posljednjih četrdeset kvartala.

Ako posmatramo nivo dugova, oni su najniži u posljednjih petnaest godina. Najniži od kada se mjere. Nivo dugova je značajno pratiti jer oni ostavljaju prostor za borbu protiv neizvjesnosti, protiv krize. U posljednjih deset godina budžet Republike je zadužen 6,6 milijardi KM, a servisirao je 5,4 milijarde KM.

Ovaj period je period izgradnje kredibiliteta partnera koji redovno servisira svoje dugove, a ako posmatramo nivo ekonomske aktivnosti u posmatranom periodu, onda se zaključuje da su sredstva koja su iskorištena za stimulisanje ekonomske aktivnosti dala opipljive rezultate. Kada je nivo duga koji se kreira ispod nivoa ekonomske aktivnosti, onda se sredstvima koja su pozajmljena kreira dodatna vrijednost, dodatni prihod. Društva koja više kreiraju nego što troše imaju budućnost. Na jednu KM duga, u posmatranom periodu stvoreno je 3,5 KM dodatne ekonomske aktivnosti. Na 1,7 milijardi dodatnog duga, stvoreno je šest milijardi nove ekonomije. Da bismo mogli da nastavimo ovim tempom i da ga ubrzamo, potrebno je nastaviti aktivnosti na stimulisanju ekonomskog rasta. Hipotetički, ulaganjem na isti način po osnovu kreiranja dodatnog duga stvorićemo viši nivo ekonomske aktivnosti. Svaka milijarda dodatnog duga za očekivati je najmanje dodatnih 3,5 milijardi dodatnog ekonomskog rasta i prihoda društvu. Kredibilitet partnera koji vraća svoj dug u vremenu kada se strana imovina blokira, kada su ekonomske sankcije obrazac ponašanja najvećeg ekonomskog sistema, propasti investicija u Kredi Svis, je značajan kapital i značajna pregovaračka pozicija. Najbolji garant vraćanja duga je veća ekonomija. Najbolji način za višu stopu ekonomskog rasta je uključivanje što više ljudi na tržište rada, što se čini trenutno kao izuzetno izazovna misija. Ima li u životu bolje satisfakcije nego savladati izazov. U Republici Srpskoj je u toku prošle godine bilo registrovano preko dvadeset hiljada poslovnih subjekata. Tražnja za radnicima je intenzivirana, ne samo kod nas, nego u zemljama OECD-a, gdje se danas traži preko četrdeset miliona novih radnika. Potraga za radom je evidentna, potreba nužna. Demografska kretanja svijeta ukazuju na činjenicu da se paradigme i pravila od prije pedeset do sto godina moraju mijenjati. Gdje naš ekonomski sistem može pronaći novi rad. Neki to čine uvozom radne snage, razvijene zemlje u tome prednjače. To je njima jedina opcija, jer su druge iscrpili. Međutim, domaći ekonomski sistem je bogat unutrašnjim potencijalom, pojedincima koji nisu uključeni na tržište rada. Lica preko šezdeset pet godina, žene i mladi. Ovdje možemo pronaći još najmanje sto hiljada novih radnih mjesta. Osjetljivo je pitanje zadiranje u kategoriju lica starijih od šezdeset pet godina, vidimo primjer Francuske i nemira da se starosna granica odlaska u penziju pomjeri sa šezdeset dvije godine na više. Ovom osjetljivom pitanju potrebno je oprezno prići. Odlazak u penziju treba da bude kruna životnog vijeka, karijere i da ovo, kako se zove, treće doba ubire plodove radnog i životnog vijeka. Ovo doba ne treba da bude prekid rada za one koji to ne žele, zastoj u kreiranju ideja i nekog novog rada i novog iskustva. Ali isto tako ni barijera da se uključe mladi na tržište rada. Rad je blago i izvor svih dobara, kao što je rekao Le Fonten. Mi se olako odričemo rada i iskustva. Potrebno je dati pravo, ali ne nametnuti obavezu da lica koju odu u penziju rade. Taj rad treba stimulisati i sistem postaviti na taj način. Potencijal tog rada je ogroman. Kod zemalja OECD-a, zemalja istoka svako osmo i svako četvrto radno mjesto pripada licima koja su starija od šezdeset pet godina. U Republici Srpskoj tek jedno od dvije stotine radnih mjesta. To je jedan od potencijala proširivanja tržišta rada. Poslovni subjekti, ekonomski sistem, država mogu, a trendovi ukazuju da moraju prilagoditi svoj pristup ovoj grupi ljudi i o tome treba diskutovati. Kvalitet jednog društva se ogleda u tome kako se ono odnosi prema starim licima. Opravdan je argument i kritika ovog pristupa koja ide u pravcu da će ova lica zauzeti radna mjesta mlađima. Dvije su činjenice koje možemo posvetiti ovoj kritici. Prva je da su nova radna mjesta nužna i da privreda teško dolazi do novog radnika. Vrijeme u kojem je radnik tražio posao zamijenilo je vrijeme u kojem radno mjesto traži radnika. Pored toga što su trendovi da se broj radnih mjesta povećava, u prethodnih deset godina privatni sektor je kreirao pedeset pet hiljada radnika, od ukupnog rasta broja zaposlenih od četrdeset osam hiljada. Ukoliko želimo veću uključenost stanovništva na tržište rada, preporuke privatnog sektora na koji način to uraditi su nužne. Budućnost Republike su lica starosti od petnaest do dvadeset četiri godine. Zbog čega bi uključivanje starijih bilo barijera da ne uključimo i mlađe. Samo u srednjim školama i fakultetima trenutno je uključeno šezdeset dvije hiljade mladih ljudi. Njima treba dati šansu i motiv da se uključe što ranije na tržište rada. Putem stipendija, zajedničkog programa države i privatnog sektora kult rada potrebno je što ranije približiti ovoj grupi ljudi. Na ovaj način kreirati dodatni ljudski kapital koji je najvažnija sila za kreiranje bogatstva, moći i životnog standarda jednog ekonomskog sistema. Na koji način, postaviće se pitanje. Oblik posla i potrebu za poslom određuju poslodavci u privatnom i javnom sektoru. Ovom trendu ide u korist i budućnost svijeta. Kada se svjetski poredak mijenja, stvaraju se nove ekonomske šanse. Prethodni period obilježavaju tektonski poremećaji privredne strukture svijeta, promjena globalnog ciklusa, rast dugova, ekonomske sankcije, poremećaji unutrašnje kohezije država. Ovi poremećaji su kulminacija aktivnosti u prethodnih deset do petnaest godina. Analiza MMF-a ukazuje da su od 2006. godine sedamdeset tri zemlje u razvoju svoj spoljni dug finansirale 28% putem Pariskog kluba, a Kina 2%. Danas je odnos 10% naprema 18% u korist Kine. Pristup Kine je jednostavan, oni se pojavljuju tamo gdje Zapad ne želi. Čini se da Zapad nije mnogo želio, jer se uticaj proširio. Između 2007. godine razvojne agencije SAD su investirale deset puta manje u Supsaharsku Afriku nego Kina. Trgovinski sukob Kine i SAD iskoristio je Brazil, koji je za trideset sedam puta povećao spoljnotrgovinsku razmjenu sa Kinom u ovom periodu. Većina 21. vijeka je bila izgradnja odnosa na relaciji Zapad, Rusija, Kina. Održavanje tih odnosa u cilju prikupljanja viškova likvidnosti, trgovinskih suficita za finansiranje i izgradnju svojih ekonomija. Od interesa za naš ekonomski sistem je diverzifikacija izvora finansiranja, a to je svakako i novi svijet petrodolara gdje zemlje Golfskog zaliva svoje rekordne trgovinske suficite transferišu u suverene fondove kojim ove države šire ekonomski uticaj na susjedne zemlje i velike ekonomske sisteme. Finansirajući infrastrukturu koja će još više tražiti njihovu robu. Njihov suficit se kreće oko dvije trećine hiljade milijardi dolara u periodu 2022. do 2023. godine. Stvara se nova era moći petrodolara, a iskustva sa Kredi Svisom samo otvaraju prostor malim ekonomskim sistemima, sa kredibilitetom u vraćanju sredstava putem kreditnih aranžmana da iskoriste trgovinske suficite ovih zemalja. Iskustvo i praktičan pristup drugih zemalja i lidera poput njemačkog kancelara Šolca koji je posredovao u smanjenju tenzija na relaciji svojih koalicionih partnera u predmetu preuzimanja od strane kineske kompanije "Cosco" većinskog paketa kompanije "Tollerort" u Hamburgu ukazuju na trend. U svom rodnom mjestu lično se zalaže za kineske investicije. Zatim zanemarivanje preporuke nacionalne obavještajne službe kojom njemačka Vlada dozvoljava kineskoj kompaniji "Silex" sa sjedištem u Švedskoj da kupi fabriku čipova "Elmos" ukazuju na prilagodljivost jednih moći drugih. U vremenu tenzija između SAD i Kine, a pred službeni put njemačkog kancelara kineskom predsjedniku je hrabar, promišljen i čini se vizionarski potez. Da preuzimanje kompanije u Hamburgu nije uspjelo, već je ponuđeno preuzimanje kompanije u Holandiji. Dva ekonomska sistema Evrope se takmiče između sebe u iskorištavanju trendova koje diktira kineski ekonomski sistem. Posljednji put promjena svjetske imperije i kreiranje novog svjetskog poretka bili su na početku prethodnog vijeka, kada su primat u svijetu od Velike Britanije preuzele SAD. Dinamika svake imperije su usponi i padovi. Padovi su karakteristični po tome što se to dešavaju postepeno, pa onda najednom. Još dugo vremena ćemo gledati dolar kao rezervnu valutu, slično kao što je bilo i sa funtom i sa holandskim guldenom kao rezervnim valutama. Najmanje dvadeset do trideset godina, ako je posmatrati slučajeve u prethodnih pet stotina godina. Evidentan je rast ekonomske, političke i vojne moći kineskog ekonomskog sistema, a imperije koje su izgubile primat mogu na svom padu mnogo da nauče, naročito od onih koji su bili na vrhu, pa na dnu. Jedino kineski društveni sistem je bio na vrhu, dekadencijom i eksternim faktorima doživio dno i zatim opet, po svemu sudeći, u narednih pet do deset godina će dostići novi vrhunac. Period 1840. do 1949. godine je vijek kineskog poniženja, kako ga oni sami nazivaju, gubitak Tajvana i Hongkonga. Ovaj vijek je, sudeći po pokazateljima obrazovanja, inovacijama, tehnologiji, troškovnoj konkurentnosti, vojnoj snazi, trgovini i finansijskoj snazi vijek kineskog ponosa. Trend koji sudeći po istoriji i potezima na globalnom nivou je nezaustavljiv. Svaka ekonomska i društvena imperija, Holandija, Britanija, SAD su imali finansijske centre, Amsterdam, London, Njujork. Šangaj je po svemu sudeći budući finansijski centar svijeta. Malim ekonomskim sistemima poput našeg potrebna su prilagođavanja trendovima i izgrađivanjem šansi, intenzivnije nego što to rade veći ekonomski sistemi. Prednost manjih mora da leži u većoj i bržoj fleksibilnosti. Kao mala otvorena ekonomija bilježimo ekonomske štete i nagrade koje globalna dešavanja nose. Za nauk treba da nam posluže naročito prethodne tri godine, godine nakon pandemije. To su godine prosječnog realnog ekonomskog rasta koji je dvostruko veći nego prosječni prethodnih deset prije pandemije. Promjene na globalnom nivou mogu se iskoristiti i koriste domaćoj ekonomiji. Povezujući svoj ekonomski sistem sa ekonomskim sistemima u prosperitetu, lekcije ekonomskih sistema koji su u dekadenciji služe kao orijentir za domaće politike, koje bi u narednih pet godina trebale nivo dohotka u domaćem ekonomskom sistemu da približe na polovinu dohotka zemalja razvijenog svijeta. Danas smo na trećini, a prije deset godina bili smo na četvrtini. Vežući se za one kod kojih je očekivani realni ekonomski rast u narednih deset godina pet procenata i učeći na greškama onih čiji je ekonomski rast dva procenta povećavamo vjeru domaćih ekonomskih aktera, stanovništva, privrede i države u ispravnost politika, sigurnost svojih investicija, svoje štednje i svog realnog budućeg dohotka. Povećavamo šansu da ono što smo prije postizali za petnaest godina sada možemo učiniti za pet.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije