Antiruska histerija na Zapadu dostigla je neslućene razmjere i liči na pravo i neobjašnjivo ludilo. To, međutim, ne može bitnije da promijeni ni Rusiju ni situaciju u Ukrajini, ali će temeljno promijeniti sam Zapad i njegovo socijalno tkivo. Jednog dana će se završiti rat u Ukrajini, ali mržnja će da ostane u zapadnim društvima.
Kada se unese, posije sjeme mržnje, onda je to teško istrijebiti. Mržnja koja je kroz medije i politiku vlada praktično već institucionalizovana postaje osnovni društveni odnos i u zapadnim društvima će još dugo da ostane. Cijenu na kraju plaćaju ta ista društva. Istovremeno, čovjek ne može da se načudi toj nevjerovatnoj potrebi Zapada da mrzi, da razvija kulturu mržnje. Očigledno je, ne postoji u stvari cijena kojom zapadne vlade nastoje da sakriju svoju krivicu i svoju nesposobnost i umjesto suočavanja sa realnošću javnosti se nude emocije mržnje. I to je stari, gotovo konstantan princip. U sadašnjem vremenu to je Rusija, a uskoro vjerovatno i Kina. Mržnjom se, doduše, može kupiti vrijeme, ali se ne rješavaju problemi pa će se sve završiti velikim i bolnim slomom zapadnih društava i zapadne moći.
Stvorena je tako ogromna zapadna mreža generisanja mržnje, a osnovni instrument su laži. Prosječno razuman čovjek uopšte ne može da razumije, da prihvati da je to uopšte moguće, tolike laži, ali u panici je, izgleda, sve dozvoljeno, što je veća i bezočnija laž, to više ima publiciteta. Te laži su dovele do nevjerovatne u ovom vremenu antiruske histerije koja prelazi u konkretne akcije raznoraznih grupa koje se predstavljaju kao "spontani protesti", a u stvari su dio državne politike.
U Berlinu se napadaju ruske škole i prodavnice čiji su vlasnici Rusi ili koje prodaju rusku robu. U školama se đaci ruskog porijekla ponižavaju i označavaju kao "legitimni" ciljevi mržnje. Gradonačelnik Minhena Diter Rajter naredio je da bude otpušten glavni dirigent Minhenske filharmonije Rus Valeri Gergiev, jer "nije osudio Rusiju i predsjednika Vladimira Putina". Gergiev je najveći svjetski dirigent. Ali, to za Nijemce nije više važno, mržnja je jača od umjetničke veličine.
U Italiji se u školama zabranjuje ruski pisac Dostojevski, a u Češkoj je zabranjena predstava beogradske rediteljke Minje Bogavac zbog stava Srbije o Ukrajini.
U Velikoj Britaniji, čiji mediji su postali vodeći instruktori mržnje i laži, postoje organizovane grupe, mahom profesionalci Antife i drugih instrumenata Duboke države, koji napadaju sve što je rusko. U Kembridžu je napadnuta i praktično kamenovana ruska škola, a u Oksfordu je demolirana i opljačkana ruska crkva. U Londonu je napadnuta kuća u elitnom diplomatskom dijelu Belgravija. Grupa ljudi upala je u kuću i provela u njoj punih 11 sati. Tek poslije 11 sati reagovala je policija. A u tom dijelu centralnog Londona je mnogo policije 24 sata i bezbjednosnih kamera, jer su tu mnoge ambasade i rezidencije. Ali, policija je reagovala tek poslije 11 sati. Mediji tvrde da je upad znak osvete, jer je to kuća ruskog milijardera Olega Deripaske, koji je, tvrdi se, blizak Kremlju. Ali to je laž. Tu kuću jeste prije devet godina kupio Deripaska, ali je sve prodao još 2014. godine poslije državnog udara u Ukrajini. Ništa, međutim, više nije važno, jer laž je postala "istina", sve je dozvoljeno, najvažnije je da je u funkciji mržnje.
Da, sve je dozvoljeno, jer sve se srušilo, ne postoji više nikakav sistem. To ide do te mjere da su američki Senat i predsjednik Džo Bajden proglasili ruskog predsjednika Vladimira Putina "ratnim zločincem". Senat i predsjednik nemaju, međutim, pravo da nekoga proglašavaju "zločincem", a na stranu što je to presedan u međunarodnim odnosima. To istovremeno svjedoči o nevjerovatnom uvjerenju političke Amerike da je gospodar svijeta i da ona odlučuje šta jeste, a šta nije.
Sve je to u funkciji održavanja mržnje i prikrivanja suštinske odgovornosti za ono što je zadesilo nesrećnu Ukrajinu kao i poraza zapadnih planova u toj zemlji. Do koje mjere ide to ludilo, da to je pravo ime, ilustruju i američke prijetnje Kini. Savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost Džejk Salivan poručio je da će Kina da "plati visoku cijenu" ako bude kršila američke sankcije prema Rusiji. U kojem svijetu živi taj visoki funkcioner? To su američke sankcije, a ne Ujedinjenih nacija i ne postoji obaveza zemalja. Uz to, Kina nije Monako. Sve je postalo besmisleno.
Amerika vrši pritisak na sve zemlje koje nisu u njenoj orbiti da slijede njenu politiku. Tu su posebno na udaru i u izuzetno delikatnom položaju srpske zemlje. One nisu članice nijednog, ni zapadnog, ni istočnog bloka pa prema tome nemaju formalne obaveze. Ali, neka vrsta specijalnih operacija Zapada protiv njih je već počela. Među prvim potezima je bila, na primjer, zabrana ulaska u Bosnu i Hercegovinu beogradskom univerzitetskom profesoru istorije Milošu Koviću. Odluku je donijelo političko Sarajevo, a prema priznanju tamošnjih lidera, na osnovu saradnje i instrukcija evroatlantskih "saveznika". To je u stvari poruka svima koji drugačije misle i ne slijede instrukcije mržnje.
Sve podsjeća na nacističku Njemačku tridesetih godina prošlog vijeka. U tom smislu bi se na neki način moglo reći da je Hitler bio avangarda Zapada. Uostalom, Amerika je finansirala Hitlera sve do 1943. godine. Nevolja je što se zna kako se završila ta avantura Njemačke.
Srbija je posebno na udaru tih specijalnih operacija. Plasiraju se nevjerovatne laži, a poslije posjete njemačke šefice diplomatije Srbija je morala da smanji broj letova za Moskvu sa dva na jedan dnevno. Srbija je jedina evropska zemlja koja održava letove za Moskvu. Ali ni to nije dovoljno pa se onda skoro svakog dana šalju elektronske poruke da je podmetnuta bomba u avionu. Prema proceduri, avion mora da se vrati u Beograd, a pregledom se ustanovi da nema bombe. Zapad u stvari želi da Srbija uvede sankcije Rusiji. Ukidanje drugog leta za Moskvu se može tumačiti i kao djelimično uvođenje sankcija Rusiji. Prethodno je Srbija u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija glasala za osudu Rusije zbog Ukrajine, a potom se prvi put pridružila sankcijama EU protiv Viktora Janukoviča. Za Zapad je to, izgleda, veoma važno, jer bi to medijski bilo predstavljeno da čak i Srbija, ruski saveznik, uvodi sankcije.
Osnovni problem Srba u ovoj aktuelnoj krizi je što oni na Zapadu imaju status "malih Rusa" i to uvjerenje se ne može promijeniti. Nema tog ustupka ili šta bi Srbija trebalo da uradi da bi se to promijenilo. Zato je izuzetno važno da Srbi i Srbija zadrže principijelan stav i kakvu-takvu neutralnost. Koliko će prije svega Srbija uspjeti u tome, veliko je pitanje, jer zvanični Beograd još ne odustaje od "strateškog cilja" evropskih integracija, mada to u ovom vremenu, kada je Evropska unija ponižena i dovedena do beznačajnosti, postaje gotovo besmisleno. Vrijedilo bi se podsjetiti sudbine bivšeg predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča. On je izabran na platformi saradnje sa Rusijom, a onda je flertovao sa Evropskom unijom, pokušao je, kako se to kaže, da sjedi na dvije stolice. Kada je došao čas opredjeljenja, desio se državni udar.
I gdje je kraj tome? Zasad nema odgovora na to pitanje. Ali već je jasno da se svijet nepomirljivo podijelio na Istok i Zapad. Cijenu podijele će platiti obje strane, ali će ona, uprkos svemu, dugo potrajati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.