Investicioni plan Evropske komisije, vrijedan gotovo 30 milijardi evra, a koji se tiče integrisanog regionalnog tržišta i zajedničkog ekonomskog prostora zemalja zapadnog Balkana, pokazao je put onima koji žele da (ga) vide. Uz sve poteškoće, naslijeđene probleme u regiji, konflikte i nepovjerenja, ovo je put kojim će se u budućnosti ovaj naš prostor kretati.
Republika Srpska nije dobila samo informaciju o regionalnim perspektivama i o tome šta nas očekuje - ničim izazvani i nimalo sami zaslužni, možda smo dobili šansu da konačno kreiramo i realizujemo sopstveni nacionalni i državni program. Program Republike Srpske, da ne bude zabune.
Odavno je jasno da rascjepkana i neintegrisana tržišta zemalja regije nemaju bilo kakav ekonomski potencijal sama za sebe. Kad se toj činjenici dodaju brojni politički i društveni problemi, jasno je zbog čega nam ljudi godinama odlaze i zašto nismo kredibilan partner niti jednoj ozbiljnoj međunarodnoj asocijaciji. Niko ozbiljan i uspješan nije želio da ima posla sa nama, jer smo nepouzdan, neuređen i siromašan partner. Zato smo decenijama samo plodno tlo za sumnjive investicije i regionalna oaza za pranje novca, trgovinu narkoticima i ljudima, kao i prostor iz kojeg se uzima radna snaga koju druge države nisu školovale i u nju na bilo koji način ulagale.
Ako je jasno da se ide ka zajedničkom regionalnom tržištu, ako je to pretpostavljeni kompromis globalnih igrača u ovoj regiji, onda će se to desiti sa ili bez pristanka Republike Srpske. Ukoliko se budemo ignorantski odnosili prema ovom procesu, ili ako mu se budemo odupirali, rizikujemo slabljenje sopstvenog suvereniteta.
No, ako budemo pametni i mi budemo ti koji će najsnažnije insistirati na što bržem stvaranju zajedničkog regionalnog tržišta, onda će naša relevantnost kudikamo prevazići naše demografske, ekonomske i posebno vojne limite. Pogotovo zato što nisu ni u ostatku regije puno pametniji od nas, te će svakako biti mnogo usijanih glava koje će se opirati ovoj neminovnosti.
Šta tačno znači zajedničko regionalno tržište? U pitanju je projekat nalik prvobitnoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), preteči današnje Evropske unije. Radi se u stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora u kojem će biti omogućena sloboda protoka ljudi, roba, usluga i kapitala, bez carinskih i drugih državnih ograničenja i barijera. Ljudi će slobodno prelaziti granicu zemalja regije, granični prelazi između njih neće postojati, stvoriće se jedinstvena carinska politika prema trećim zemljama. Čovjek iz Banje Luke će moći konkurisati za posao u Beogradu pod istim uslovima kao državljanin Srbije, kao što će investitoru iz Herceg Novog biti omogućeno da pod istim uslovima investira u Trebinju kao što to čine naši ljudi iz Srpske. Izvjesno je da bi u nekoj narednoj fazi projekta bila uvedena i zajednička valuta, kao i poseban regionalni sud pred kojim bi se rješavali sporovi koji se tiču ugovora o uspostavljanju zajedničkog regionalnog tržišta.
Zašto je ovo važno za Republiku Srpsku?
1. Radi poboljšanja životnog standarda našeg naroda.
2. Radi povezivanja sa Srbijom.
3. Radi dugoročnog mira i stabilizacije političkih prilika u našem neposrednom okruženju.
4. Radi stvaranja poželjnog ambijenta za investiranje, odnosno radi ostanka mladih ljudi u Srpskoj.
5. Radi smanjenja zaostalosti u odnosu na zemlje srednje Evrope.
Iako će se u narednim godinama, uz uspone i padove, neminovno realizovati navedeni projekat, on će još dugo vremena ostati bez dubljeg političkog sadržaja, upravo zbog brojnih teških nasljeđa prošlosti, ali i zbog izraženog političkog antitalenta balkanskih naroda. Tu Republika Srpska treba da gradi svoju šansu.
Političke stranke, akademska zajednica, intelektualci, mediji, naučnici, umjetnici, preduzetnici, sindikati - svi zajedno moramo što prije da se okupimo oko programa Republike Srpske koji će biti orijentisan na emancipaciju Republike Srpske, snaženje njenih institucija, njegovanje političke autonomije, modernizaciju ekonomije, infrastrukture i uprave.
Takođe, važna odrednica programa Srpske mora da bude i drugačiji način funkcionisanja obrazovnog sistema koji će biti fokusiran na razvijanje i promovisanje patriotske svijesti kod naše djece od malih nogu, razumijevanje svijeta i naše uloge u njemu, IT pismenost i neprestanu adaptaciju.
Riječju, Srpska prema vani treba i mora da insistira na što bržem formiranju zajedničkog regionalnog tržišta, dok prema unutra mora da samu sebe dovede u onaj red koji će joj omogućiti da bude subjekt, a ne objekt na tom tržištu. Sve političke stranke iz Srpske moraju pod hitno da formiraju zajedničku političku platformu, čije će jedine dvije tačke biti puno poštovanje ustavnog poretka Srpske i formiranje zajedničkog regionalnog tržišta, pri čemu ćemo na svakom sastanku zajedničkih institucija u Sarajevu postavljati pitanje dokle je BiH stigla u izvršavanju svojih obaveza u ovom projektu.
Poput Slovenije u ex SFRJ, koja je tražila da se bivša Jugoslavija transformiše u konfederalnu, demokratsku i kapitalističku zajednicu nezavisnih država u istom ekonomskom prostoru bez granica, koji će zajedno postati dio EEZ, Republika Srpska mora da insistira na tome da se BiH transformiše u labavu konfederalnu uniju koja će postati dio zajedničkog regionalnog ekonomskog prostora.
Uopšte uzev, rol model po kojem se Srpska treba ponašati u budućnosti u BiH i u vezi BiH jeste Slovenija u ex Jugoslaviji i u vezi prostora ex Jugoslavije: pametno, strpljivo i samo gledati sebe, svoj interes i jačati svoju privredu, te se dovesti do stadijuma potpune nezavisnosti od Sarajeva.
Ovdje je važna fina, suptilna politička nota koja nam je do sada nekako nedostajala. U godinama pred nama, dok budemo insistirali na navedena dva ključna nacionalna prioriteta, naša argumentacija ne smije biti nacionalistički obojena. Republiku Srpsku ne treba afirmisati kao mjesto netolerantno prema manjinskim narodima, religijama, grupama, politikama ili ideologijama.
Upravo suprotno, Republiku Srpsku moramo da gradimo kao civilizacijsku oazu na Balkanu koja njeguje različitosti, u kojoj manjine imaju najveći stepen prava, u kojoj se zapravo manjine ne samo tolerišu, nego i afirmišu. Ideja je da ne kažemo, da ne mislimo i da ne radimo na način "imamo tu neku manjinu i ajde da to nekako istrpimo", nego da kažemo, mislimo i radimo na način "imamo neke ljude kojih je malo i koji totalno drugačije misle od većine nas i to je naša ogromna šansa; ne samo da ćemo ih pomoći da se realizuju, nego ćemo dovesti ovdje kod nas sve one koji imaju limite u zemljama u okruženju da se realizuju zbog toga što su drugačiji". Moramo shvatiti da je to jedini recept za uspjeh, svuda i uvijek.
Dakle, Republika Srpska se mora transformisati iz jedne uobičajene balkanske preplašene i zatvorene državice u ideju, motiv, civilizacijski cilj. Svako mora da se osjeti dobrodošlim kad dođe u Srpsku, da poželi tu da ostane da živi i radi. To niko ne radi na Balkanu, trenutno svi hoće da unište jedni druge, a zapravo jedino uništavaju sami sebe.
Srpska je zadnja od koje bi se očekivalo da se ponaša na prethodno opisani način, da se transponira iz umiruće totalitarne selendrice u progresivnu Ideju. Baš zbog toga je naš politički potencijal i najveći.
Kao Ideja, kao Simbol, Republika Srpska bi mogla da realno nadahnjuje buduće generacije novim i snažnim patriotskim osjećajem, mogla bi da obnovi životne nacionalne sokove i energiju, da obiluje optimizmom umjesto trenutno razarajuće apatije, cinizma i nihilizma.
Svaki narod koji sam sebi limitira duh, značaj i potencijal, svako ko za sebe tvrdi da je mali i nevažan, da maltene ne želi da smeta velikima, nema šansu da dugo ostane upisan u istoriji. Upravo suprotno, mi ne smijemo iz svoje istorije da izbacujemo naše velike pobjede i mitove, mi moramo da ih afirmišemo i gradimo se i dalje kao Velika Nacija. No, sad je vrijeme da to samopoimanje obogatimo sadržajem primjerenim modernom vremenu i da konačno počnemo i da se ponašamo onako kako govorimo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.