Nad radom privatnih zdravstvenih ustanova nema dovoljno kontrole, a tamo ljekari rade kada završe posao u državnim zdravstvenim institucijama (i kada pacijenta upute kod privatnika). No, tamo možete dobiti bržu medicinsku uslugu nego u državnoj ustanovi, a odnedavno, osim estetskih zahvata, operišu i tumore.
Istina, nema kesica krvi za slučaj da tokom operacije nešto krene po zlu ili intenzivne njege i dovoljno osoblja, ali je sve brže i ne treba čekati 40 dana samo na vađenje krvi za određene pretrage, kao u javnim ustanovama. Osim toga imaju i ultrazvuk i magnetne rezonance (pregled košta između 350 i 500 KM) čije očitanje ponekad ne znaju tumačiti, ali nema čekanja kao kod pacijenta kojem su rekli da možda ima tumor na mozgu, ali da na magnetnu rezonancu može za pet mjeseci!?
U Ministarstvu zdravstva FBiH priznaju da "zaista nema dovoljno kontrole nad radom privatnika u ovoj branši", ali kažu da je to na kantonima i inspekcijama. Inspektori kažu da odobrenje za rad daju komisije kantonalnih ministarstava zdravstva u kojima su pravnici i ljekari i da je za sve loše kriva komisija, dakle Ministartsvo zdravstva.
I dok svi peru ruke, bolesni ponekad moraju kod privatnika jer u javnoj bolnici ženu sa tumorom mogu operisati za pet mjeseci, a u privatnoj "sutra", u Bihaću u Kantonalnoj bolnici nema sonde za ultrazvuk srca, ali ima kod privatnika.
I dok kod ljekara idu i pismeni i nepismeni, i bogati i siromašni, u ovoj oblasti u kojoj se greške plaćaju ljudskim životima, nema ni kontrole, ni savjesti. Izgleda ipak da je nečija zarada važnija od nečijeg života! A jel' neko čuo za Hipokrata?