BiH već godinama balansira između "globalnog rata protiv terorizma" predvođenog SAD i poštivanja ljudskih prava zagarantovanih, prije svega, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. O teškoćama s kojima se na tom planu suočava pokazuje i primjer Imada al Husina.
Ovaj Sirijac, poznatiji kao Abu Hamza, došao je da studira u bivšu Jugoslaviju prije 25 godina. U ratu u BiH se pridružio zloglasnom odredu "El mudžahid", a tih godina je i zvanično postao državljanin BiH. Desetak godina kasnije ostao je bez državljanstva, zajedno sa više od 600 osoba afroazijskog porijekla. Veliki broj njih je, ne želeći da bude vraćen u matične zemlje, pokrenuo u BiH dugotrajne procedure za dobijanje azila ili privremenog boravka.
Sudovi još nisu dali konačnu riječ ni o Abu Hamzinim pokušajima da ostane u BiH, a on je prije nekoliko dana, iznenada, stavljen pod nadzor Službe za poslove sa strancima. Zbog čega je to baš sada učinjeno, a ne prije recimo pola godine, nema zvaničnog objašnjenja.
Abu Hamzu, kao i druge kojima je izdat nalog da napuste zemlju, nadležne službe su ocijenile kao prijetnju po nacionalnu bezbjednost. To je paradoks ove bh. klackalice, pa neko ko je ocijenjen prijetnjom može godinama da ostaje u BiH, pozivajući se na pravo da ne bude razdvojen od porodice, na zabranu izručenja u zemlje u kojima im prijeti tortura i na druga prava. Sa druge strane, pitanje je uz koje je dokaze i čije sugestije se nekom prišiva etiketa "prijetnje".
Neki kažu da Abu Hamza, kao istaknuti iz ove grupe, treba da probije led za masovnije deportacije. Takođe smo vidjeli da ima i protivnika ovim deportacijama kada je u Zenici održan skup pod nazivom "Halali nam, Hamza".