Dok gotovo sve privredne grane koje stvaraju novu vrijednost jedva preživljavaju i bilježe pad zaposlenosti, javna uprava u BiH svakim danom je sve veća.
Od početka ekonomske krize gotovo sve zemlje Evrope smanjile su broj zaposlenih u javnoj upravi samo je BiH taj broj povećala i još ga povećava. Zato i ne treba da nas čudi što nema investitora, što se za dobijanje građevinske dozvole čeka šest mjeseci, što je na ulicama sve više gladnih...
Podatak da je prošle godine u javnoj upravi broj zaposlenih povećan za 1,6 odsto svakako treba da nas zabrine, ali ako uzmemo u obzir da je broj zaposlenih u javnoj upravi, pomnožen sa četiri člana porodice, ogroman broj glasača sve će nam biti jasno. Izbori prošle godine sasvim sigurno su uticali na povećanje broja zaposlenih i to je svima jasno, ali ono što čudi jeste da svi pričaju o glomaznoj administraciji, ama baš svi, a opet sve više ljudi radi u javnoj službi.
Glomazna, skupa, neefikasna i nedodirljiva javna uprava moraće se mijenjati ili će se plate morati ujednačavati s radnicima u industriji. U suprotnom prijeti nam kolaps iz kojeg nas neće izvući ni sto MMF-ova. Sramota je da čistačica u, recimo, Vladi RS ima veću platu od rudara u rudniku ili da vratar u zgradi Predsjedništva prima više od građevinca, ili da daktilograf u nekom ministarstvu prima više od elektroinženjera u proizvodnji.