Većina od ukupno jedanaest agencija, koliko ih postoji u RS, svoj budžet potroši na plate, troškove reprezentacije, putovanja i dnevnice, a rezultata njihovog rada nema nigdje.
Čini se da je većina njih osnovana samo radi zapošljavanja stranačkih kadrova, podobnih stručnjaka i onih za koje nije bilo mjesta u javnim preduzećima i ministarstvima.
Idemo redom. Koji je rezultat rada Agencije za uzgoj i selekciju u stočarstvu? Stočarstvo na rubu i ekonomski neodrživo. Koji je rezultat rada Agencije za savjetovanje u poljoprivredi? Isto tako, poljoprivreda na koljenima, a poljoprivrednici socijalni slučajevi. Koji su rezultati rada Agencije za šume? Šume u dubiozi iz koje ih ne može izvaditi niko. Dalje, agencije za vode oblasnog sliva rijeka Save i Trebišnjice koje potroše više od šest miliona KM takođe služe samo za zapošljavanje nekih kadrova iz rubnih dijelova RS.
Sve ove agencije osnovane su od strane Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede koje ima skoro duplo manje zaposlenih nego što ukupno imaju te agencije. Zar nije normalnije, ekonomski isplativije i organizaciono prihvatljivije, formirati još jedno ministarstvo koje bi se isključivo bavilo poljoprivredom i samo poljoprivredom, a ovo što ostane samo šumarstvom? Vodoprivreda ionako pripada Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva. Ili bi možda rješenje bilo formirati još jednu agenciju koja bi se bavila koordinacijom rada svih postojećih agencija. Prije da će ovo drugo doći na dnevni red.
Ostale agencije manje-više i rade nešto, ako ništa barem se povremeno čuje za njih, a i ne troše mnogo, tek nešto više od dva miliona KM, od čega većina ode na plate.