Većina agencija za privatizaciju u FBiH od početka godine nije prodala nijedno preduzeće, a sve zajedno mogu na prste izbrojati firme čiji je državni kapital privatizovan ili dio imovine prodat.
Do kraja godine ostala su tri i po mjeseca i teško da će još koja privatizacija biti završena ako se uzme u obzir procedura. Tako će agencije za privatizaciju kantona i FBiH brojati još jednu neuspješnu godinu, a njihovi menadžmenti još 12 olako zarađenih plata i naknada.
Istina je da nema ulagača, ali se ne čini ništa da ih privuku. Strane investitore, između ostalog, odbija upravo postojanje 11 agencija za privatizaciju. Međutim, slabo koja želi da bude ugašena pa da u kantonima ostane samo neka vrsta ureda i zaposlenici profila koji su zaista potrebni.
Direktori nekih od njih priznaju da i nemaju više bog zna šta raditi pa ne bi bilo loše da organizacije na čijem su čelu budu ugašene, ako ništa da budu smanjeni troškovi za tri, pet, sedam članova upravnih i još toliko članova nadzornih odbora.
Uprave većine agencija za privatizaciju grčevito se bore da ostanu jer moraju prepisati prošlogodišnji spisak neprivatizovanih firmi, izdvojiti vrijeme da potpišu kontrolu ispunjenja ranije sklopljenih ugovora (a kako je efikasna kontrola pokazuje broj stečaja privatizovanih firmi), moraju potrošiti novac na tendere za prodaju još čitavih deset firmi, moraju čekati odluku sa federalnog nivoa da vide hoće li i kako će ići privatizacija veterinarskih stanica i komunalnih preduzeća. Za to imaju podršku novih vlada koje moraju negdje smjestiti svoje kadrove koji će pisati izvještaje da čine sve što mogu, ali okolnosti su takve da kupaca nema, pa onda za to uzmu i po 1.000 KM mjesečno, po osobi.