Velike plate, male obaveze, mnogo uživanja za malo rada, ogromne privilegije za minimalnu odgovornost - sinonimi su za rad u državnoj službi.
Odvajkada je u našem narodu posao "ćate", piskarala u nekoj državnoj službi, druga riječ za bezbrižan život, redovnu platu i sigurno (ne)radno mjesto. I u tome nismo baš nikakav izuzetak. Kao primjer, možemo samo spomenuti briselsku administraciju, koju u EU smatraju sinonimom za radno mjesto opisano na početku ovog teksta. U RS postoji 48 agencija sa 2.970 radnika koje godišnje progutaju 154 miliona maraka. Tek sad, kad nas je svjetska ekonomska kriza dovela u situaciju da svaku marku moramo tri puta okrenuti, natjerani smo da počnemo razmišljati da li nam je zaista potrebno da, na primjer, imamo Agenciju za sliv Save i Agenciju za sliv Trebišnjice, umjesto da imamo jednu agenciju za oba sliva. Ili da imamo odvojene Agenciju za stočarstvo i Agenciju za poljoprivredu, umjesto jedne agencije. Ili Direkciju za civilnu vazdušnu plovidbu, iako nemamo nijedan putnički avion, a ista takva agencija postoji na nivou BiH. I tako dalje. A uštede od samo 10 odsto bi nam svake godine dale jednu mahovljansku petlju. Ali agencije su dar s neba za uhljebljivanje užih političkih saradnika, šire rodbine i bližih prijatelja. I zato ih je teško ukinuti. U Beogradu, Briselu, Berlinu ili Banjaluci, svejedno. Nikad nigdje nijedna politička struktura nije sama sebi odsjekla granu na kojoj sjedi - granu koja obezbjeđuje privilegije, sigurnu izbornu bazu i potencijal za vraćanje usluga. Ovu našu aždaju sa 48 glava, od kojih je barem 15 viška, možemo pobijediti samo ako svi podrže odluku Vlade RS da izvuče makaze i počne da reže po principu - nekoliko agencija manje, jedan godišnji borački dodatak više. Računica je jasna, ako znate da računate.