Protesti dioničara i radnika posrnulog krajiškog diva, firme "Agrokomerc" iz Velike Kladuše, nisu uspjeli zaustaviti niti omesti sudsko ročište na kojem su predmet prodaje bile vrijedne nekretnine u vlasništvu ovog preduzeća.
Protesti su organizirani kako bi se zaustavila prodaja mesne industrije, "srca preduzeća", kako ga radnici nazivaju, te atraktivne benzinske pumpe, koja se nalazi na samom ulazu u Veliku Kladušu. Pomenuta imovina se prodaje kako bi se sudskim putem namirili komintenti kojima "Agrokomerc" duguje nešto više od milion maraka, dok procijenjena vrijednost pomenutih dijelova preduzeća iznosi preko 27 miliona maraka.
Epilog sudskog ročišta je prodaja benzinske pumpe za oko pet miliona maraka, dok za kupovinu mesne industrije nije bilo zainteresovanih kupaca. Radnici su uvjereni kako je posrijedi scenarij kojim se neko na lak način i za male pare želi dokopati izuzetno vrijedne imovine, te optužuju izvršnu i sudsku vlast za urotu kojoj je cilj da obezvrijedi i proda atraktivne dijelove firme. Sudsko ročište nije mogla zaustaviti ni rezolucija koju je nedavno izglasala Skupština USK o tome da prodaje bude pošteđena imovina firme dok se ne pronađe rješenje za status preduzeća.
Donesena rezolucija je takav dokument koji ne obavezuje nikoga, a najmanje pravosudne institucije koje rade po zakonu. Dugo su kantonalne i federalne vlasti ignorisale problem "Agrokomerca", prebacujući vruć krompir u ruke jedne drugima. Firma je čas bila u ingerenciji kantonalne, čas federalne vlade, ali kvalitetnog rješenja nije bilo. U uništavanje "Agrokomerca" upleli su se različiti interesi, počevši od domaćih i inostranih lobija, kojima nije odgovaralo da se nekadašnji div pridigne na noge, do političkih motiva, čiji korijen seže u razdoblje tragičnog međubošnjačkog sukoba.
Rezultati takvog gazdovanja su uništeni proizvodni pogoni i osiromašeni radnici preduzeća koje je u prijeratno vrijeme bilo glavni nosilac privrednog razvoja ovog kraja.