Socijalni mir u Tuzlanskom kantonu, ugrožen višegodišnjim egzistencijalnim problemima Fabrike obuće "Aida", kupljen je za 300 KM po radniku, koji su se blokadom ulica izborili za koricu hljeba i zdravstveno osiguranje. Ovi radnici, njih 700, ne žele milostinju kantonalnih zvaničnika, koji za topli obrok dobiju visinu njihovih plata, dok su im isplaćivane, već priliku za rad.
Vlada TK, na čelu sa Enesom Mujićem, u slučaju "Aide" pokazala je svoju nesposobnost i nezainteresovanost za radničke probleme, koje je, svojom krivicom, dovela do prosjačkog štapa.
Premijer Mujić je na pregovorima, na koje je njega i ministre prekjuče natjerala Skupština TK, sjedio kao ikebana, ne izustivši niti jednu riječ. Osim toga, u budžetskim rezervama se odjednom "stvorilo" 200.000 KM za isplatu jednokratne pomoći, iako je Vlada TK prošle sedmice tvrdila da nema para, jer su na snazi mjere štednje, a i da ih ima, ne bi ih mogla zakonito isplatiti. No, očito je da nije postojala volja, jer se zakonska mogućnost za isplatu budžetskog novca našla u roku od sat vremena, ali nakon pritiska skupštinskih poslanika, koji nisu ostali imuni na radničke vapaje, koji su na ulicama poručivali da im krče crijeva.
Niko u Vladi TK, koja je titular Fabrike obuće, nije našao za shodno da analizira višegodišnju agoniju 700 radnika i rad sadašnjeg i bivšeg menadžmenta, utvrdi ko je kriv za sklapanje štetnih ugovora i milionska zaduženja "Aide". Opet su od radnika tražili da daju prijedlog osoba koje će bolje upravljati "Aidom", zaboravivši da su radnici tu da rade i ne miješaju se u poslovnu politiku, a Vlada TK da imenuje direktore.