Iz šturog izvještaja Ministarstva sigurnosti BiH o uništavanju tajnih podataka u sjedištu bh. diplomatije s početka ove godine zaključeno je da, osim određenih proceduralnih propusta, nema krivične odgovornosti bivšeg ministra vanjskih poslova BiH Svena Alakalaja.
"Pojeo vuk magarca", što bi se reklo u našem narodu. U ovom slučaju vuk Alkalaj je namagarčio državu, u prenesenom i svakom drugom značenju. Samo dva mjeseca nakon otvaranja ove afere "ministar-skandal" nagrađen je elitnom pozicijom u UN-u u Ženevi i platom od tričavih 15.000 eura mjesečno, a državi, odnosno vanjskim poslovima, ostavio je haos iza sebe. Koga još briga što su za potrebe skrivanja spektakularnih Alkalajevih muljaža osoblje i čistačice u MVP-u u to vrijeme radili u dvije smjene. Valjalo je sortirati i kasnije pobacati u kontejnere svu povjerljivu dokumentaciju koju je naš ministar danima mašinski rezao u rezance, kao kakav sitni kokošar i seoska varalica!
U ovoj priči više od svega zabrinjava indolentan odnos države i njenih institucija prema kriminogenim kadrovima u vlastitim redovima, koji pozicije moći isključivo koriste za parazitsku djelatnost. Alkalaj je jedan od najdrastičnijih primjera, i zlu ne trebalo (pa da se poželi vratiti iz Ženeve kada presuše sehare), nije zgorega podsjetiti da je u vrijeme njegovog mandata ovom čovjeku uspjelo ono što nije svim njegovim prethodnicima zajedno. Alkalaj je, naime, doslovno producirao afere i brukao državu na mnogim od svojih turističkih maršruta po svijetu, poput suludog "službenog" puta u London na odigravanje teniskog meča sa bh. ambasadorom u toj zemlji?! Ko ne može zamisliti Alkalaja u bijelom kratkom šorcu i sa dobro uzgojenim trbuhom, neka zna da mu je tih dana u državi gorjelo, i to dijelom i zbog njega samoga.