Naizgled bezazlen obračun nekolicine mladića izbio je prije nekoliko dana u jednom banjalučkom kafiću i bio je top tema u gradu na Vrbasu.
Sve je interesovalo ko se i zbog čega potukao, ali još više ko je "dobio po nosu" i da li je zaslužio. Zaboravio bi se ovaj incident, ali to nije jedini slučaj u posljednjih nekoliko mjeseci, izazvan ne zbog netrpeljivosti između mladića, već usljed popijenih nekoliko časa alkohola više.
Pojedincima, koji su prije petnaestak godina prohodali, važno je baratati oružjem i voziti "bijesno" vozilo.
Na primjer, dok policija vjeruje da se vozila s folijama na prozorima najčešće koriste pri izvršenju kaznenih djela, to se ne sviđa "nekim novim klincima". Slušam danas jednog momka koji više za sebe kaže: "Zamisli, zabranili su da auta imaju zatamljena stakla". Upotreba sunčanih naočara, koliko znam, nije zabranjena, tako da mu, ako mu smeta sunce, ostaje ta opcija.
Pošto mladi slijede pogrešne uzore, rotaciona svjetla Hitne pomoći i policije postala su svakodnevica, a istovremeno se, u "korist" maloljetnika, pomjera starosna granica izvršilaca teških krivičnih djela. Da li su preblagi roditelji, policija, tužioci ili sudije, nije važno, koliko je porazno da se s prevencijom toliko zakazalo da svako sebi daje pravo da bude "opasan momak". Kasnije je vandal, koji iz okršaja izađe krvav, omiljen među kolegama, jer ima novo "nezaboravno iskustvo", koje će sa svima podijeliti i zbog kojeg mu je život uzbudljiviji od većine.
Hoće li mladić kojem se dosije u policiji gomila od petnaeste godine biti uzoran radnik, bračni partner, roditelj? Neće! I zato oni koji ga tapšu po ramenu i govore mu da je "kralj", nisu njegovi prijatelji, nego neprijatelji.