Demokratski vjetrovi otopljavanja odnosa među državama regiona ovih su dana dobili nešto konkretnije konture u aktueliziranoj inicijativi zajedničkog diplomatskog predstavljanja u svijetu svih zainteresiranih država.
Kada je prije nekoliko godina bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić promovirao ideju "više ambasada pod jednim krovom", inicijativa je, iako dobronamjerna i politički pragmatična, smatrana fikcijom, nemogućom diplomatskom misijom. U vrijeme jačanja promocije regionalnog pomirenja, koju su predvodili Tadić i njegov hrvatski kolega Ivo Josipović, sve i jedna bivša jugoslovenska država borila se sa unutarnjim problemima, početkom recesije i socijalnim buntom te su takvi susreti na vrhu i njihove zajedničke pacifističke poruke bile, valjda, maksimalno što se u tom trenutku moglo postići.
Vremena su se u međuvremenu umnogome promijenila, samim time što je Hrvatska postala članica EU, a Srbija je na dobrom putu da dostigne taj strateški cilj. Sasvim dovoljan povod i razlog za razmišljanje o mogućim modelima nekog budućeg zajedničkog predstavljanja na nivou, koji će, shvatljivo, morati da odredi politika, bez prevelikog uplitanja struke.
Gdje je u svemu tome BiH? U vrlo teškoj, gotovo nezavidnoj međunarodnoj poziciji, makar postoji gotovo konsenzualno raspoloženje političkih faktora da u bliskoj budućnosti racionaliziramo neefikasnu diplomatsko-konzularnu mrežu. Zvaničnici BiH poručuju da niko ne želi neku novu južnoslovensku diplomatiju, ali da su zbog mogućnosti velikih ušteda potpuno racionalna razmišljanja o dijeljenju prostora u nekim ambasadama i međusobnoj konzularnoj pomoći.
U svemu tome valja imati na umu da u BiH i dalje ne postoji zajednička vizija ni o budućnosti zemlje, što se direktno odražava na vođenje vanjske politike. Zbog toga bi svaki mogući unutrašnji dogovor o nekoj vrsti zajedničkog regionalnog predstavljanja bio ogroman uspjeh za BiH, ravan početku pregovora sa EU, a za sam Brisel najbolja moguća vijest sa trusnog Balkana.