Republika Srpska je prije gotovo četiri godine izgradila veliki Administrativni centar, koji obuhvata zgradu Vlade RS, pomoćnu zgradu sa ministarstvima i 56 apartmana za službenike koji ne žive u Banjaluci, a zbog posla moraju tu da borave.
Istovremeno, skoro 300.000 maraka daje se godišnje za smještaj narodnih poslanika tokom zasjedanja NS RS i rada po odborima u banjalučkim hotelima sa četiri ili pet zvjezdica. Ne bi li barem dio tog novca mogao biti ušteđen ako bi dio poslanika bio smještan u apartmanima Administrativnog centra, koji su od NS RS udaljeni tek nekoliko stotina metara?
I u Vladi RS i u NS RS načelno nisu protiv te ideje, ali i jedni i drugi tvrde da inicijativa za to treba da dođe sa druge strane. U parlamentu kažu da, ako im Vlada to predloži, oni bi to prihvatili, dok u Vladi kažu da bi prihvatili da daju te apartmane ako im to parlamentarci predlože.
U teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazimo, u kojoj je svaka ušteđena marka važna, možda bi upravo političari trebalo svojim primjerom da pokažu da žele štedjeti. Inicijativa premijera RS Aleksandra Džombića o zabrani korištenja službenih vozila van radnog vremena i ukidanju plaćanja telefona za sve Vladine službe i institucije je korak u pravom smjeru, ali to samo po sebi nije dovoljno.
Posebna je priča što je generalno u BiH mnogo više službenih vozila nego u nekim najbogatijim zemljama na svijetu. Štedjeti treba na svakom koraku, posebno zato što znamo da najsiromašniji među nama više nemaju novca ni da prežive mjesec.
Ako građani vide da i političari makar malo stežu kaiše i pokazuju na svom primjeru da žele da štede, možda će im i opšta besparica i neimaština barem malo manje teško pasti.