Vlasti u FBiH, tačnije Uprava za inspekcijske poslove, 26 starih automobila zamijenila je za tri nova. U Upravi tvrde da su oni procijenili automobile, dobavljač, izabran od četiri prijavljena, prihvatio njihovu procjenu i ponudom novih auta uklopio se u procijenjenu cijenu starih.
Pojašnjavaju da su stare automobile dobili od raznih ministarstava i uprava odmah po uspostavi Uprave inspekcija, da je među starim automobilima bilo potpuno neispravnih, čak i bez prednjeg stakla. Jedan od učesnika "procesa" kaže da je bilo i takvih auta koja on "ne bi ni džaba uzeo".
Iza ovoga ne mora stajati nikakva nezakonita radnja, ali je već sama igra brojevima dovoljno zanimljiva. Čak i da je bilo sve po zakonu, otkuda Vladi ili njenim institucijama tako stari automobili? Gdje su bili do sada i ko je i kako brinuo o njima ako su ostali i bez prednjih stakala?
Sa druge strane, postavlja se pitanje ko i kako vrši procjenu starih automobila? Zašto bi neko trebalo da vjeruje onom ko vrši procjenu? Iako zvuči kao paranoja - zašto bi neko vjerovao da iza prihvaćene procjene ne stoji dobar dogovor "povezanih lica"?
U konkretnom slučaju, dodatnu sumnju otvara i činjenica da je dobavljač novih automobila, ovog puta zamijenjenih za stare, ranije bio diler (prodavač) većeg broja novih automobila za potrebe Uprave. Uostalom, zašto toliko brinuti zbog 26 starih, neupotrebljivih vozila kada su nabavljena tri sasvim nova!
E, baš bi bilo lijepo kada bi čovjek mogao vjerovati onom što mu kažu iz struktura vlasti, ali do sada smo se toliko puta opekli.