Javni servis Bosne i Hercegovine (BHRT) ponovo se našao u centru pažnje, ali ne zbog neke ekskluzivne vijesti, nego zbog međustranačkih prepucavanja oko toga da li je opravdao svoje postojanje ili ne.
Pobornici i jedne i druge opcije imaju dosta uvjerljive argumente, ali čini se da strana koja tvrdi da BHRT nije opravadao svoje postojanje ima više aduta u rukavu. Dovoljna su dva primjera.
Naime, BHRT posluje sa gubitkom, što znači da ono što proizvede nije donijelo profit, odnosno nije našlo kupca. Logično je da prvi čovjek neke firme, čija roba nema kupca, gasi liniju proizvoda za koju nema zainteresovanosti jer je suludo da na kraju finansijske godine saldo bude negativan.
Takođe, nedavno su u BHRT upali pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) zbog sumnje da postoje nepravilnosti u poslovanju. Ova policijska akcija poslala je signal gledaocima BHRT-a da se mjesečna TV pretplata koju plaćaju možda koristi za sumnjive rabote.
Ovi primjeri ukazuju da se nešto mora mijenjati. Da li treba mijenjati rukovodstvo, koje će napokon postati dobar domaćin, proglasiti stečaj, promijeniti sistem rada ili nešto drugo - to više nije bitno. Bitno je da, ako treba da postoji državni javni servis, onda on mora da radi u službi građana koji će na vrijeme biti informisani o svemu, a ne da gledalac mora plaćati i ispaštati zbog nagomilanih dugova i 60 miliona maraka potrebnih za konsolidaciju RTV sistema.