Ceh koji Republici Srpskoj duguju vozači, nakon što ih je "upecala" policija jer su napravili saobraćajni prekršaj, težak je gotovo 23 miliona maraka.
Riječ je o svoti u koju bi se utopile desetine budžeta manjih opština, što znači da bi taj novac mogao da se ulaže u razvojne projekte, ali i u krpljenje rupa u opštinskim kasama, zbog kojih ispaštaju socijalne kategorije stanovništva, ali i ostali građani.
Nekako mogu da razumijem porodične ljude, koji, pošto jedva sastavljaju kraj sa krajem, ne uspijevaju da odvoje novac da plate račun koji im je napisao policajac.
Ali, šta je sa vozačima koji s razlogom mogu da nose epitet "bahati"?
Ne može se tolerisati ponašanje onih sa čijom se "funkcijom" ismijava Balkan, a riječ je o, čini mi se, sve popularnijem zanimanju, koje glasi - tatin sin.
U svom imovinskom kartonu takvi nemaju ni kučeta ni mačeta, pa im se ništa i ne može oduzeti, iako neki od njih duguju hiljade maraka zbog bezobrazno brze vožnje, ili zato što su, primjera radi, nakon kafanskog stola sjedali i za volan.
Takvi, naravno, ništa i ne rade, pa im na tekućim računima kod rubrike saldo stoji nula, tako da ni blokada računa ne bi urodila plodom. Ako im oduzmu vozačku dozvolu, oni bi i dalje nastavili da voze.
Policija, ali i druge institucije, definitivno moraju da pronađu neki novi, plodonosniji mehanizam, kako bi se smanjili dugovi onih koji su za volanom načinili prekršaje zbog kojih se često gube i životi.