Problemi sa imenovanjem pojedinih direktora u Banjaluci najbolje oslikavaju odnose u koaliciji SNSD-DNS-SP i potvrđuju ono što iz te koalicije godinama uporno demantuju, a to je da je suština banjalučke lokalne politike fotelja i lični interesi pojedinaca.
Od samog završetka lokalnih izbora 2012. godine, koalicija u Banjaluci je na klimavim nogama, a kadrovska sapunica posljedica je haosa u kojem se ne zna ni ko pije ni ko plaća, i na kraju krajeva ko uopšte upravlja gradom Banjaluka. Gradonačelnik, predsjednik Skupštine ili pak predsjednici opštinskih odbora stranaka koje su na vlasti?
SNSD ne kontroliše svoje odbornike, SP-ovi su se razišli, a DNS-ovi standardno, uz onu narodnu "tiha voda brijeg nosi", tvrde pazar i ne odstupaju ni milimetar od onoga što im pripada i što je već ranije dogovoreno.
U takvoj situaciji ili haosu, normalno je da se prodaju komunalna preduzeća, da cijene režija i administrativnih taksi rastu i da privatnici sa sumnjivim kapitalom polako, strateški i hirurški precizno ovladavaju gradskim resursima. "Tržnica", "Čistoća" i "Autobuska stanica" nisu u vlasništvu grada, a nije daleko ni to da Banjaluka, kao grad, ostane bez "Vodovoda", "Toplane", "Incelovog" bazena i Gradskog stadiona.
A problemi građana se gomilaju iz dana u dan, pogotovo onih koji ne žive u centru grada pa i dalje kubure sa osnovnom infrastrukturom.
Klizišta, kanalizacija, putevi, mostovi, zelene površine, dječja igrališta, vrtići, industrijske i poslovne zone, civilna zaštita... u drugom su planu, a sva energija usmjerena je na kadrove, na trgovinu uticajem i na pripreme pred sljedeće izbore 2016. godine.
Nakon frke u vezi sa Centrom za socijalni rad, građanima Banjaluke sprema se "rat" za fotelju direktora Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, koje je posebno zanimljivo s obzirom na količinu novca koja se u njega slije.
I da, šta radi opozicija u Banjaluci?