Da je Milorad Dodik, premijer RS, u interpretaciji sarajevske čaršije dežurni krivac u BiH opšte je poznato širokim narodnim masama. Ali da je grad Beograd mjesto opšte frustracije tek posljednjih dana izlazi na vidjelo.
Posebno `opasno` postaje kada se spoje dvije gore navedene frustracije - Dodik i Beograd. Onda mašti nema kraja.
Čim otkrije sarajevska čaršija i sufleri OHR-a da je premijer RS krenuo prema glavnom gradu Srbije priče o zavjeri dobiju na snazi i mašta proradi munjevitom brzinom.
Tako je bilo i nedavno kada je Dodik kao funkcioner Košarkaškog kluba Partizan Igokea i gledalac otišao na utakmicu Partizan - Barselona. Sarajevska tračarska čaršija izmislila je istog dana da je u stvari Dodik u Beograd otišao da bi se sastao s Vojislavom Koštunicom i Vladimirom Titovim, zamjenikom ministra vanjskih poslova Ruske Federacije. A kada se sve to spoji - Dodik, Beograd, Titov, Koštunica, umišnjena zavjera dobija na smislu. Nema veze što Dodik nikada nije vidio Titova i što je cijela konstrukcija laž.
Čaršija je ponovo proradila i danas je samo povod bila druga utakmica Partizan - Panatinaikos, na koju je Dodik ponovo otišao u Beograd. Sufleri oko OHR-a ponovo su dali sve od sebe da i ovaj put predstave kao tajnu misiju velikosrpske zavjere protiv Sarajeva.
Mržnja i frustracija Beogradom poznati su još od trenutka kada je nazovi državni BH radio u danu ubistva prvog demokratskog premijera Srbije pustio pjesmu `Aj ovamo Zorane, da pjevamo da se ori`. Ono što čudi je naivnost OHR-a, koji nasjeda na tu frustraciju i bezobrazluk. Posebno ako se zna da Dodik ne krije sastanke isto kao što ne krije za koga navija.