Ponižavajuće vijesti stizale su ovih dana iz Londona. Mekić ispao u prvom kolu, Kimanijeva odustala, Mešić 24., Fazlija pri samom dnu, kao i Ninkovićeva, Hajder zakucan za dno. Bili su to rezultati bh. sportista na 30. ljetnim olimpijskim igrama. Mizerno za jednu evropsku zemlju.
Naravno, koliko para, toliko i muzike. U naš olimpijski tim nije uloženo dovoljno novca, toga su svi svjesni, pa i ljudi koji odlučuju o tome. Previše je sportskih neznalica na važnim društvenim pozicijama i u raznim komisijama koje vode brigu o našem sportu. Jasno je kao dan da za vrhunski sportski rezultat treba puno ulaganja jer otići na Olimpijadu nije kratkotrajan proces. Trebalo bi da postoji četverogodišnji plan ili ciklus u kojem bi se ciljano ulagalo u sportiste koji imaju potencijal za rezultat vrijedan pomena na Olimpijskim igrama. Naravno, kod nas toga nema. Ko će snositi odgovornost za još jedan izlet našeg sporta na Olimpijske igre, to ćemo vidjeti. Vjerovatno niko, kao ni prethodnih godina.
Uz sve spomenute probleme sa kojima se susreću naši sportisti, ne možemo se oteti dojmu da je ipak moglo bolje. Mogli su naši sportisti koji su otišli sa A normom barem ostvariti rezultate na nivou te norme, a ne biti daleko ispod nje. Mogla je bh. delegacija biti ozbiljnija, jer izgleda da je većina njih boravak u Londonu shvatila kao turistički aranžman. Izgleda da je važnije bilo uslikati se sa poznatim vrhunskim sportistima, družiti se sa raznim gostima u Olimpijskom selu, nego se pripremati za nastupe. Uz sve to, treba reći kako će svi iz bh. olimpijske ekspedicije iskoristiti puni aranžman MOK-a i biti u Londonu do posljednjeg dana. S druge strane, neki su se sportisti, i to nosioci zlatnih medalja, već vratili svojim kućama, poput zlatne Slovenke Urške Žolnir ili Hrvata Đovanija Černogoraca.