Još jedno istraživanje, ne sjećam se koje po redu, pokazalo je da u BiH nije zahvalno živjeti.
Najnovija u nizu analiza svrstala je našu zemlju na 74. poziciju "najsrećnijih" država svijeta. Srednja žalost, rekao bih, s obzirom na to da je u konkurenciji bila 151 država.
No, "takmičenje" je BiH izgubila čak i protiv Pakistana, jer, prema ovom istraživanju, Pakistanci, koji svakodnevno liju krv zbog bombaških napada, žive u srećnijoj zemlji od bh. građana.
Parametri koje su "vagali" u organizaciji "The New Economics Foundation", a koja je "kriva" za ovu analizu, jesu kvalitet življenja, očekivano trajanje života i briga o okolini.
Treba staviti ruku na srce. Kvalitet života? Brojke kažu da je pola miliona nezaposlenih u državi gdje prosječna plata može pokriti tek polovinu sindikalne (ponoviću: sindikalne) potrošačke korpe. A, nema zadovoljstva ako je stomak prazan.
Očekivano trajanje života... U ovoj zemlji se živi od danas do sutra, od plate do 10. ili 15. u mjesecu, zar ne?
Nismo mnogo odmakli ni kada je ekološka svijest u pitanju, jer divlje deponije rastu kao pečurke poslije kiše, a to ostavlja posljedice koje će se osjetiti i za nekoliko vijekova.
Koliko je onih koji vole ovu zemlju, a istovremeno preziru činjenicu što nemaju priliku da pobjegnu? Koliko građana ima običaj reći: "Ko posljednji izađe, nek ugasi svjetlo?" Ne treba biti pesimista, ali u BiH mnogi optimizam ni lupom ne mogu da pronađu.