Loši momci iz bivše Jugoslavije do sada su se pojavljivali u desetinama stranih filmova, te, preko leđa siromaha sa brdovitog Balkana, autorima tih filmskih ostvarenja donosili desetine miliona evra ili dolara.
S dolaskom novih tehnologija "teroristi i ubice" iz naše zemlje su se sa filmskog platna "preselili" i na video-igrice, tako da najnovija prikazuje snajpersko djelovanje u Sarajevu.
Kada bi BiH imala samo mali procenat od zarade svih tih ostvarenja, ova bi država, umjesto da se uvijek nalazi na začelju svih ekonomskih tabela, bila jedna od najbogatijih u regionu.
Ostavite moju zemlju na miru! Srbi, Bošnjaci i Hrvati siti su krvave prošlosti, teške sadašnjosti i neizvjesne budućnosti. Stara poslovica kaže "Ako ne možeš da pomogneš, nemoj ni da smetaš". Zar je toliko teško poštivati ovo pravilo?
Baš kada se strasti koliko-toliko smire, i narod u BiH se okrene rješavanju egzistencijalnih problema, nađe se neko "sa strane" da nas vrati u devedesete godine prošlog vijeka i rasplamsa novi verbalni rat.
Zar autori spomenute snajperske video-igrice inspiraciju nisu mogli da pronađu u imaginarnom događaju i ljudima? Zašto gotovo uvijek na nišanu mora da bude BiH? Zbog čega se samo rijetki bave bh. prirodnim ljepotama, odličnom kuhinjom, tradicionalnom ljubaznošću ljudi koji ovdje žive?
Raduje me što u našoj državi većini građana nije bitno ko se na koji način moli bogu, te što nacionalna retorika sve više blijedi, ali me još više žalosti što neki, koje se raniji sukobi u BiH ne tiču, uporno dosipaju so na rane.