Bosna i Hercegovina još jednom pokazuje da je miljama daleko od razvijenih svjetskih zemalja, koje, za razliku od BiH, koriste sve moguće načine kako bi iskoristile mogućnosti i prednosti alternativnih izvora energije. Naime, to se vrlo dobro ogleda i u proizvodnji biodizela, koji se pored nekoliko izvora, može praviti i od korištenog jestivog ulja, a da bude dobrog kvaliteta.
Međutim, tu se javlja osnovni problem pa i oni koji su u godinama unazad u BiH proizvodili biodizel odustaju od te proizvodnje, jer zamislite, ne mogu da nabave dovoljne količine tog korištenog ulja koje je nepotrebno i koje se ne može koristiti više. I tako, pošto kod nas "nema" otpadnog ulja, neki od proizvođača su prinuđeni da ga uvoze čak iz Amerike ili Azije i to iz zemalja koje su ovu oblast uredile na odgovoran i što je najbitnije finansijski opravdan način. Ipak, ova situacija je još više apsurdna ako se uzme u obzir da se svake godine u BiH u sudopere i dalje u kanalizaciju proliju milioni litara iskorištnog jestivog ulja iz domaćinstava i ugostiteljskih objekata, koje je, da je bilo organizacije i da je bilo sluha kod nadležnih u BiH, mogao postati biodizel. Ali, problem je u mentalitetu našeg naroda, ali i u neodgovornosti nadležnih, koji imaju obavezu da urede ovu oblast kao i brojne druge zemlje u svijetu i da natjeraju vlasnike ugostiteljskih objekata koji su veliki potrošači ulja, da to otpadno ulje obavezno sakupljaju i prodaju proizvođačima biodizela i da na taj način čuvaju i ovako narušenu životnu sredinu. Smatram da ni građanima BiH ne bi bio problem da nakon svakog obroka, ostatke ulja prikupljaju u određenu flašu i to predaju onome ko od tog otpada proizvodi energiju.