Od popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH očekivali smo da se neka pitanja konačno zatvore, ali neusaglašenost broja popisanih sa biračkim spiskovima pokazala je da će neka nova tek biti otvorena.
U više opština broj glasača premašio je broj stanovnika, a u pojedinim gradovima glasači i stanovništvo su u "egalu".
Tako u Krupi na Uni, Gradišci i nekoliko drugih manjih opština nedostaje ljudi koji bi "pokrili" lične karte s mjestom prebivališta, dok u Banjaluci, pokazali su podaci, tek desetak odsto stanovništva ne može da učestvuje u izbornom procesu.
Ako bi se ova situacija gledala iz ugla nekog ko ne poznaje prilike u BiH, došlo bi se do zaključka kako u ovoj državi gotovo svi mogu da glasaju i da maloljetnih gotovo da i nema.
Na drugu stranu, ako gledamo realno, i poznajemo makar malo procese koji se odvijaju, otvoriće nam se novo pitanje, a za koje odgovor sigurno nećemo dobiti ni nakon zvaničnih rezultata Agencije za statistiku BiH.
Mnogi građani s pravom sada mogu da se zapitaju ko im to i odakle bira predstavnike u vlasti i kroji sudbinu i da li taj neko koga za BiH vezuje samo mjesto prebivališta shvata njihove potrebe.
Biračima se često zna prebaciti kako su sami krivi za vlast jer su je i birali, što sada, kako se ispostavilo, i ne mora biti tako.
Inače, ako bi se kao tačni uzeli podaci Agencije za statistiku i Centralne izborne komisije o broju glasača, pored pitanja, konačno bismo dobili i jedan odgovor, koji je i bio sastavni dio popisa i odnosi se na starost stanovnika.
Od popisanih 3.721.622 građana BiH, pravo glasa na lokalnim izborima 2012. godine imalo je njih 3.144.296, ili procentualno 84 odsto.
Imamo tek mali procenat maloljetnih građana, pa sve dosadašnje analize o tome da kao narod starimo pokazuju se kao tačne i bez zvaničnih rezultata.