Da li se ikada zapitate koliko poštovanih kupaca sa svojim natrpanim korpama proizvoda koje redaju na beskrajnu trgovačku traku prođe u samo jednoj smjeni blagajnice nekog od naših trgovačkih centara.
Za samo jedan sat na ovoj traci u udarnim prodajnim danima u prosjeku može da prođe čak i stotine njih. Ukoliko napravimo prostu računicu, smjena naše blagajnice, koja zna trajati čak i do 16 sati dnevno, broj lica kojima će ona taj dan otkucati bar kodove i sabrati utrošenu cijenu za proizvode može se popeti čak na 1.600.
Svakog od njih, shodno pravilima kuće za koju radi, blagajnica će dočekati sa "Dobar dan", "Prijatno", "Izvolite" i "Hvala", koji će biti propraćeni odgovarajućim osmijehom podrške vaše kupovine baš u tom trgovačkom centru u kojem je i ona zaposlena.
A kada dođe kući, naša blagajnica ima preostalih, između osam ili možda čak deset sati "slobodnog vremena", kada kuva, pegla, pere, nakon čega pravi veliki mjesečni plan potrošnje svoje plate koja je i ovaj put daleko ispod republičkog prosjeka ili, da budemo precizni, duplo manja od prosjeka.
Ona tada shvata da između svote njenih kućnih prihoda i rashoda nema magičnog trika koji bi napravio poravnanje.
Kada rasporedi ovu veliku kućnu budžetsku svotu i shvati da će joj opet zatrebati finansijska podrška njenog bankovnog minusa, koji će opet da zagrabi, naročito zbog činjenice da djeca u ovom mjesecu kreću u školu, dobije strašnu glavobolju koja veoma lagano preraste u nesanicu.
Ujutro, naša blagajnica, nakon neprospavane noći, tačno na vrijeme sjeda na početak svoje beskrajne trgovačke trake i razmišlja tome kako bi bilo lijepo da bar jednom na svom računu vidi uplaćenu prosječnu republičku platu. Ali, ubrzo se razbuđuje, jer vidi namršteno lice prvog kupca. Nabacuje osmijeh i zvonko kaže: "Dobro jutro, izvolite."