.
Bog, taj stari ljubitelj pozorišta,
postavu pravi na nebeskoj sceni,
najbolji kreću u vječna lovišta,
za vrt edenski kostimi su spremni
Gaga, Milena, Nebojša pa Ejdus
Bata i Smoki pa Nikolić Marko
tu ih dočekuje zavidan fundus
pića i smijeha, ali polako...
Treba najprije zasmijati Boga;
ili biti spreman za komediju
ili znati da je svaka uloga
mali plan kojem se bogovi smiju
Zatečeni, bez teksta i pripreme
sad igraju u nekoj novoj roli,
aplauza nema, al' ima treme
da li ih uopšte svevišnji voli?!
Braniše im svjedočenje na sudu,
davaše najviše javne počasti,
oblačiše u Hrista i u Judu;
gluma će na nebu konačno pasti?!
Društvo i dalje glumi pred glumcima,
dok na daskama većina vijeka
prođe u katarzi, u istinama,
a istina na kraju svakog čeka.
Dilema je veća od Hamletove
kod nas što ispratismo velikane,
da li je bolja scena za bogove
il' grđi ceh iz nebeske kafane?!