U krugu lukavačke fabrike sode prošle godine otkrivene su tri vreće bojnog otrova, zaostale iz ratne proizvodnje, ali ni do danas, uprkos inspekcijskom nalogu, ovaj otrov nije uništen.
Zapelo je oko toga čija je dužnost da ukloni otrov, koji je direktna opasnost po radnike ove fabrike.
Turski investitor negira da je, zajedno sa infrastrukturom i zemljištem, na kojem su pronađene vreće sa otrovom, kupio i otrov, te smatra da nije dužan da ga uklanja. S druge strane, upravnik neprivatizovanog dijela ove fabrike, koji je od prošle godine u stečaju, odbacuje odgovornost jer tri vreće otrova nisu u stečajnoj masi i nema nikakve dokumentacije o njima.
Inpekcije i ostali nadležni očigledno da nisu u stanju da ustanove čija je dužnost da zbrine otrovni otpad i natjeraju ga da to učini. A gdje je sada proklamovana dužnost Civilne zaštite da reaguje u situacijama opasnim po zdravlje stanovnika Lukavca?
Ovaj slučaj pokazuje koliko malo se brine o zdravlju radnika, koji su direktno ugroženi i koliko je zapravo rad inspekcije neučinkovit. Uzalud je ispisan prekršajni nalog, koji osim što nije plaćen, nije uticao da bojni otrov budu uklonjeni.
A za uklanjanje je potrebno svega 25.000 KM.
Da nikakvog nadzora nad otrovima u našoj zemlji nema, potkrepljuje i nedavno inspekcijsko otkriće prometa onečišćenom živom iz tuzlanskog "Polihema". To su samo dva otkrivena slučaja, a samo se može naslutiti koliko je sličnih slučajeva neotkriveno ili zataškano.
Umjesto preispitivanja vlastite odgovornosti, dogodilo se da umiješani nastoje marginalizirati ovu priču.