Posljednjih nekoliko mjeseci obistinjuju se najcrnje slutnje domaćih mudrih glava koje su zbog opće traume u društvu predvidjele nekontroliranu ekspanziju svih negativnih trendova s najcrnjim ishodima.
Posljednja dva horor ubistva u Jezeru i Gradišci, nažalost, daju za pravo takvim razmišljanjima; takva je, naime, opća situacija u državi koju generiraju bijeda i neimaština, politička i socijalna nesigurnost, poslovično rigidni odnos vlastodržaca prema vlastitim građanima. Naprosto je vidljiv gotovo hroničan izostanak bilo kakve perspektive za većinu ovdašnjih ljudi.
Kad je tako, onda se stvari počinju "lomiti" preko koljena. Toliko se toga nakupilo od rata naovamo, takva je opća trauma u društvu da su nam vlastiti životi, nažalost, počeli izmicati kontroli. Sve su to i golim okom vidljive anomalije, duboko ukorijenjene u društvu u kojem su se ljubavne razmirice, bračne nevjere, gruntovni sukobi, pa i najobičnija pijanstva počela rješavati najbrutalnijim ubistvima.
Doista, kakvo se pomračenje uma moralo dogoditi Mladenu Daniloviću iz Jezera koji je, želeći hladnokrvno presuditi vlastitoj djevojci, greškom ubio majku troje djece, pa je presudio i sebi?
Šta se, zaboga, mjesecima događalo u glavi mladog Roberta Stijakovića, koji je uz pomoć prijatelja osmislio monstruozni plan smaknuća vlastitog oca, želeći, valjda, da se naprečac domogne njegovog imetka?
Ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje za ove dvije i niz sličnih tragedija osim čvrstog uvjerenja da su sve ovo posljedice bolesnog stanja u društvu. Naprosto, kada se sistem vrijednosti izokrene naglavačke, šund i kič postaju mjerilo uspjeha i moći; o vrijednostima ljudskog života ne vodi se računa.