Postratni sindrom, depresija, stres, rastrojstvo, siromaštvo, nezaposlenost, neimaština, alkoholizam, jednom riječju, ljudska nesreća, uzimaju svoj danak.
Posljednji primjer dogodio se u Visokom, a prethodili su mu brojni drugi. Prekjuče je bilo 10 žrtava, a godinama unazad na desetine.
Da smo bolesno društvo, stručnjaci se slažu, a zašto se ne liječe oni kojima je pomoć potrebna, pitanje je otvoreno.
Rizični faktori različitih oblika nasilja prisutni su, složićete se, kod velikog broja bh. građana.
Složićete se i da je našem društvu hitno potreban znatno veći broj profesionalaca zaposlen u oblasti mentalnog zdravlja, kako bi preventivno djelovanje na smanjenje nasilja donijelo rezultate. Neophodna su i veća materijalna ulaganja u triježnjenju društva. Ako je sve više bolesnih, logično je, treba i više bolnica i stručnjaka.
Osobe sa mentalnim poremećajima ne treba da se šetaju ulicama, već im je potrebna pomoć.
Ozdravljenje društva proces je za koji su potrebni i vrijeme i brojne promjene u društvu, ali ako imamo manjak klinika za psihijatriju i stručnog kadra, kada ćemo dočekati pozitivne pomake?
Ništa ne ukazuje da bi se stvari u skorijem periodu mogle promijeniti. Radnici u zdravstvu, policiji i prosvjeti, psiholozi, psihijatri i sociolozi, vrijeme je da pomognete. Hitno je potrebno brzo i efikasno djelovanje kako bi šokantne vijesti, poput ove iz Visokog, prestale odzvanjati našom zemljom i građanima lediti krv u žilama.