Problem zdravstvenog sistema u RS je sistemskog karaktera i samo dugogodišnja korjenita reforma može da ga spase od potpunog kolapsa, koji se već nazire.
Nedostatak sredstava, spore reforme, loša opremljenost, korupcija i interesi pojedinaca doveli su do toga da trenutno po glavi stanovnika za zdravstvenu zaštitu izdvajamo svega 200 evra. Duplo manje nego FBiH, četiri puta manje nego Hrvatska, gotovo šest puta manje nego Slovenija, a o ostalim zemljama da i ne govorimo.
I pored hronično uznapredovale bolesti zdravstvstvenog sistema u RS, lokalni moćnici i šefovi domova zdravlja nastavljaju da zapošljavaju portire, vozače, kafe-kuvarice, kućne majstore, braću, sestre, tetke, ljubavnice i partijske poslušnike, koji polako, ali sigurno metastaziraju po čitavom sistemu.
Da li se iko, prije svega ministar zdravlja RS, zapitao kako je moguće da direktor nekog lokalnog doma zdravlja ima platu gotovo 5.000 KM, vozača, sekretaricu, pravnika, zamjenika, pomoćnika itd..., a nema zaposlenog laboranta ili kvalitetnog doktora?
Dok god se prvo lokalni domovi zdravlja ne reformišu, odnosno dok se njihov broj ne smanji barem za polovinu, zdravstveni sistem biće ugrožen, a lokalni moćnici, apotekari, farmaceutski lobisti i direktori puniće svoje džepove preko leđa bolesnog naroda i korupcijom zaraženog zdravstvenog sistema.
Kada budu postojali volja i spremnost za tako nešto, biće moguće uspostaviti dijagnozu i s kvalitetnom terapijom izliječiti zdravstveni sistem, ali pod uslovom da lijekove propiše visokomoralni stručnjak.