Štrajk fudbalera u Borcu odjeknuo je kao bomba u sportskoj javnosti širom BiH. Igrači su sa radom prestali zbog tri neisplaćene plate i nekoliko stanarina, a ako je suditi po trenutnom raspoloženju čelnika kluba, rješenju se ne nazire kraj.
Sada je veliko pitanje da li na ovaj način treba da bude blaćeno ime kluba koji iza sebe ima bogatu tradiciju. Svima je poznato da finansijska situacija na Gradskom stadionu nije bajna, ali stiče se utisak da se sve moglo riješiti na mnogo mirniji način.
Dio javnosti stao je na stranu fudbalera kojima nedostaju sredstva za život, ali ima i onih koji razumiju tešku situaciju čelnika kojima nije lako obezbijediti novac za plate. Prema nezvaničnim informacijama mjesečni troškovi kada su plate u klubu u pitanju iznosi 76.000 KM.
Fudbaleri su postavili ultimatum, plata pa nastavak rada, što je izazvalo žestoku reakciju čelnika koji su sada manje raspoloženi za rješavanje zaostalih primanja. Ovakva situacija je ono što najmanje odgovara Borcu, a ukoliko natezanje dvije struje potraje klub bi mogao i rezultatski da tone.
Četvrto mjesto i novi pohod ka međunarodnoj sceni je u ovom trenutku jedina svijetla tačka ekipe iz Platonove ulice, a ukoliko i tome dođe kraj Borac ovu sezonu može da proglasi jednom od najgorih u istoriji. Jasno je da preko noći ne mogu da budu riješeni nagomilani problemi, ali da bi do toga došlo svi kojima je crveno-plava boja u srcu sada moraju da se ujedine i zajedničkim snagama pomognu gigantu čija koljena klecaju i pitanje je trenutka kada će biti nokautiran.
Zar je potrebno da Borac ponovo igra Prvu ligu RS pa da se šira društvena zajednica probudi i pomogne klubu.