Poslije Dragana Čavića Mladen Bosić je iz SDS-a odstranio i Dragana Kalinića, čime je svima jasno pokazao ko je glavni šef.
Neharizmatičnom i ne baš vičnom retorici Bosiću se mora odati priznanje da je u obračunu s naizgled jačim protivnicima bez problema izlazio kao pobjednik i pokazao svima u stranci da je čovjek s kojim se ne treba kačiti.
Međutim, pravo pitanje je kako je Bosiću, za kojeg se u jednom trenutku činilo da je spletom okolnosti zasjeo na čelo najjače opozicione stranke u RS, to pošlo za rukom?
Osim svojoj neospornoj birokratskoj vještini, Bosić može zahvaliti i ljudima u SDS-u koji su isplivali iz trećeg plana zahvaljujući čistkama koje su u vrhu stranke nemilosrdno činili razni visoki predstavnici.
Valjda je sada normalno da oni koji su ni krivi ni dužni strelovito napredovali u stranačkoj hijerarhiji protive povratku starih kadrova kojima bi trebalo da ustupite svoje stolice kojih je i onako sve manje.
A što se tiče Kalinića, on je u Bileći završio svoju ozbiljnu političku karijeru. Teško je vjerovati da u političkom smislu vremešni Kalinić ima da ponudi neke nove ideje. Formiranje nove stranke i pravljenje strukture je mukotrpan posao koji zahtijeva mnogo energije i rada na terenu, za šta je teško povjerovati da je spreman.
Da će ga u nekoj ozbiljnijoj partiji dočekati raširenih ruku, i to je malo vjerovatno jer ako u SDS-u nije bilo mjesta za "čovjeka sa devet života", gdje će ga biti.