Da li zbog nedostatka novca, živaca, ljubavi ili nečeg četvrtog, brakovi u BiH sve češće traju tek toliko da se mlada privikne na novo prezime, ako prilikom vjenčanja ne zadrži sopstveno.
Prije nekoliko decenija u drvenoj kućici živjelo je pet braće i isto toliko njihovih supruga, a razvesti se - bilo je sramota. Ima nešto više od deset godina kako je poželjno da se svekrva i snaha vide jednom sedmično, a ni mladoženja pretjerano nije željan punice.
Danas se podrazumijeva da mladenci moraju živjeti odvojeno, ali, uprkos tome, sve češće, iako se ne navrši ni prva godina braka, profitiraju bračni savjetnici, a na kraju i advokati.
Džaba limuzina, svadbeni saloni i burme "teške" nekoliko prosječnih plata, i zalud što na svadbama bude veći broj višespratnih torti nego svatova.
Iz najvažnije društvene institucije brak je odavno prerastao u formalnost, i više ne traje "dok nas smrt ne rastavi", već dok partnerima ne dosadi.
A, kada "zapne" na tome ko će ustati da isključi bojler ili isprazni pepeljaru, po kući počnu da lete lonci i poklopci. Kasnije oni koji su se zakleli na vječnu ljubav i poštovanje shvate da ipak nisu jedno za drugo, te da je najbolje da na njihovom putu naprave raskrsnicu.
Tada na scenu stupa podrška njihovih roditelja i prijatelja, jer, reći će neko, nisu ni prvi ni posljednji čiji je brak "pukao".
E, ako tako svi budemo razmišljali, u nekoj daljoj budućnosti nećemo moći u novinama da čitamo reportažu o dvoje staraca koji su u braku istrajali šest decenija.