Premijer FBiH Nedžad Branković je u subotu, nakon što je na zidu zgrade u kojoj živi osvanuo grafit "Lopove, vrati stan", najavio da je spreman na ostavku jer je zbog ispisivanja grafita i kašnjenja policijske istrage "zabrinut za ambijent u kom obavlja posao, te da ima snage i znanja da se bori sa problemima, ali ne i sa poniženjima".
Istini za volju, Branković je i ranije ostavku nudio radnicima, borcima, invalidima, ali pod uslovom "da njegova ostavka nešto može promijeniti". No, zabrinjavajuće je da ovako odlučna ponuda nije stigla zbog niza započetih i nedovršenih projekata jedinstvenog boračkog fonda, reforme davanja invalidima, prodaje telekoma ili "Aluminijuma", sumnjivih energetskih projekata, ubuđalog žita, lažnog ulja iz budućnosti, manjka u budžetu, nego tek zbog zabrinutosti za svoju porodicu zbog grafita "Lopove, vrati stan", napisanog na zgradi u kojoj ima najmanje deset stanova.
Možda iza dramatičnog premijerovog pisma stoji pritisak zabrinute supruge i majke, ali teška vremena traže tvrđeg premijera. Uostalom, i obični građani FBiH su svakodnevno zabrinuti za svoje porodice, pa ne daju ostavke i otkaze nego životare i idu dalje.
No, ne može se pobjeći od pitanja zašto je Branković baš sada ovako odlučan ako se zna da je ovo samo jedan grafit u nizu sličnih koji ovih dana osviću po Sarajevu, tekst o Brankovićevom sinu koji u nekoliko dana kupuje tri i-poda i svaki plati novčanicom od 500 eura je takođe jedan u nizu optužujućih, ako su na drugoj strani na neodređeno odgođena prodaja telekoma, gradnja autoputa, prodaja "Aluminijuma", energetski objekti...