U jednom malom povratničkom selu kod Bratunca odvija se nešto što nekad ne bi bila vijest, ali danas, poslije preživljenih ratnih trauma, zaslužuje da se nađe na svakoj naslovnici - Srbi i Bošnjaci zajedno grade društveni dom.
Prije samo petnaestak godina vijest o gradnji te male i neugledne građevine od siporeksa ne bi mogla da se probije ni u lokalne novine. Danas, dok su mnogi još zarobljeni u prošlosti i iskustvima kroz koje su prošli, što je još intenzivnije naglašeno u sredini kakav je Bratunac, ovo je prvoklasna vijest. Vijest, koja nas podsjeća da međusobno nepovjerenje i vraćanje na vječne svađe tipa "ko je prvi počeo" kao dominantna politička pitanja, u malom, običnom narodu, sa malo truda, mogu da bude stavljena na stranu. I da prošlost ostane tamo gdje joj je mjesto.
Gradnja ove male neugledne zgrade, bar u selu Suha kod Bratunca, simbolizuje početak druge faze obnove - jačanje komšijskih i svakih drugih veza među ljudima u kojoj nacionalnost ne može i ne smije biti na prvom mjestu.
Nažalost, ovakva vijest nikada neće odjeknuti u javnosti kao kad neka budala baci kamen na džamiju ili crkvu, uprkos tome što ovi mali, ljudski pokušaji buđenja suživota i jesu najdelikatniji u sredinama kakva su sela oko Bratunca, opterećena još svježim ratnim ranama. I zato je ovaj dom veliki uspjeh za njih, a mali za sve nas. Jer, i dalje će većinu više iznervirati onaj kamen, nego obradovati ova kućica.