Osamnaestu godišnjicu stradanja vojnika JNA na Brčanskoj malti u Tuzli porodice žrtava su prvi puta obilježile na mjestu njihove pogibije, a Tuzlaci su, uprkos nastojanjima nekih da se stvori negativna klima, na ovaj dan pokazali svoje dostojanstvo. Pokazali su toleranciju prema boli majki, bez obzira na vjeru i naciju.
Iako istina može biti samo jedna, tragično je da, nakon toliko godina, još postoje dvije, potpuno suprotne verzije o događaju 15. maja 1992. godine.
Tuzlaci 15. maj slave kao dan kada je odbranjen grad, dok se u RS ovaj dan obilježava kao dan napada na kolonu nenaoružanih vojnika JNA.
Još se manipuliše i brojem nastradalih vojnika. Prema nepravomoćnoj presudi srbijanskog suda, kojom je Ilija Jurišić upravo zbog događaja na Brčanskoj malti osuđen na 12 godina zatvora, stradalo je 49 vojnika, dok vlasti u RS navode skoro dvostruko veći broj.
Pravo svake majke je da zna pravu, a ne iskrivljenu istinu i da se njihova tragedija ne iskorištava za politička prepucavanja koja nas vraćaju dvije decenije unatrag i raspiruju mržnju.
Svaka majka ima pravo i na spomenik svom sinu, ali nikako se ne smije dozvoliti da njihove tragedije iskorištavaju oni koji zapravo istinski i ne saosjećaju s njihovom boli i da ti spomenici budu mjesta za političke samopromocije.
Ne smije se dozvoliti da Brčanska malta bude mjesto za političke govore, kao što je bilo prekjučer, dok su porodice u svojoj boli, grcajući u suzama, jedva uspjele izustiti poneku riječ.
Treba dopustiti sudu da utvrdi istinu o događaju na Brčanskoj malti i kao takvu prihvatiti, a da nas sjećanje na 15. maj 1992. godine opominje da se istorija ne smije ponoviti. To je jedini put ako želimo ići naprijed.