Penzija u BiH, i to ona dobra i redovna, iznosi 300 KM. Ministarska plata, ona rebalansirana i zaslužena, iznosi 4.000 KM. Kako bh. penzioner preživi mjesec?
Krenućemo redom: grijanje je 50 KM, struja je 30 KM, telefon je 20 KM (pošto stariji ne troše mnogo telefona, samo kad zovu Hitnu pomoć), voda smeće i zgrada je 20 KM, mjesečna za autobus je (sa popustom) 30 KM. To je 150 KM. Preostalih 150 ode na hranu i lijekove.
Pod hranom se ne podrazumijeva potrošačka korpa, (koja po sindikalnim proračunima dostiže oko 1.500 KM), nego mlijeko, krtola, hljeb, riža, brašno i jaja. U toku mjeseca se ne smije desiti nikakav kvar u kući, nikakva kupovina odjeće ne dolazi u obzir, nikakva ideja o poklonu ne smije pasti na pamet. Moramo zaključiti da je u pitanju magija preživljavanja.
A sad da vidimo kako ministar preži(vlja)va mjesec.
Doručak, ručak, večera u restoranu, 0 KM. Gorivo 0 KM mjesečno. Cigare, šampanjac, sok od jagode (ako je antialkoholičar) 0 maraka mjesečno. Godišnji odmor, putovanje u nepoznato, 0 KM (računa se kao službeno). Školovanje dvoje maloljetne djece u Rimu i Gracu 0 KM (ulazi u refundaciju). Na kraju mjeseca ostaje 4.000 KM za penzioni fond, da ne bi prošao kao njegov kolega koji je već u penziji.
Iz ove skromne i laičke računice vidimo da je obični bh. penzioner u puno boljoj situaciji nego ministar. On odmara, ne radi ništa, u miru i bolesničkoj postelji provodi svoje penzionerske dane. Zato ministar samo mozga, sastanči, odlučuje, pregovara i znoji se. Stvarno je nejasno šta ti penzioneri više hoće.