Inspektori u FBiH upozoravaju da je bruceloza možda stigla i u mesare. Objašnjavaju i kako: neko je sakrio brucelozne ovce i trguje njima ili njihovim mesom. U igri su milioni KM kojima raspolažu mesari. Računica je jednostavna: bolesna ovca je 150 KM ili manje, a ako se od nje dobije dvadesetak kilograma mesa i malo iznutrice, pa glavuša, pa kožica i još ako je sve na veliko - eto dobre zarade. Ima čak i veterinara koji, blago rečeno, ne rade savjesno, a ovaj šverc nema ni entitetskih ni državnih granica.
Inspektori kažu da je, dok se ne uspostavi jedinstvena baza podataka životinja i ušnih markica kojima se obilježavaju zdrave, i dok se ne popišu sve veterinarske stanice, najvažnije da građani sami obrate više pažnje i traže meso sa pečatom, naravno tamo gdje je to moguće! Garantuju da su najsigurniji veliki tržni centri jer tamo prijem mesa kontroliše inspektor-veterinar, a građanima ostaje da, tamo gdje nema tržnih centara, strahuju od masovnog ubistva ili pređu na biljnu ishranu.
U BiH su ljudi navikli da se preko njihovih leđa zarađuje, ali ovo je ipak malo previše. Neka vrsta masovnog atentata, jer meso je jedna od namirnica koju svaki građanin barem nekada kupi, koju jedu djeca, koje se priprema u vrtićima, u kolektivnim kuhinjama, restoranima.... I teško da je moguće vjerovati bilo kome.
Prostora za strah ima. A dotle za razmišljanje, da li se onaj ko trguje bolesnim mesom pita gdje se hrane njegova djeca? Ko i gdje kupuje meso za vrtiće u koje idu njihova djeca, ili restorane gdje im se hrane ona starija? Da li se pitaju gdje je meso nabavio mesar kod kojeg oni kupuju? A gdje li meso kupuju inspektori?