O zemlji se odlično može suditi na osnovu utiska koji ostavlja u inostranstvu. A incident od ponedjeljka, kada je ministar spoljnih poslova Sven Alkalaj sa sesije u Briselu bukvalno pokušao izgurati savjetnika svoje zamjenice, samo je jedan u velikom i tužnom nizu "bravura" bh. diplomata širom svijeta.
Veća bruka naše zemlje ovog puta je srećom izbjegnuta, pa smo ovog puta, izgleda, ostali pošteđeni izrugivanja BiH u vijestima evropskih medija. Sjećate se one Alkalajeve izjave da treba "oprati ruke nakon rukovanja sa Srbima"? Jedna od mojih "omiljenih" je kada je bivšu ministarku inostranih poslova Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović prije nekoliko godina na zvaničnom sastanku u Sarajevu zamolio da mu preko štele sredi hrvatski pasoš. Crvenjeli smo se mi još zbog našeg ministra nebrojeno puta.
Posebna je priča Haris Silajdžić, bivši član Predsjedništva BiH, kojem su se i na sesijama Savjeta bezbjednosti UN-a podsmijavali dok je onako crven u licu razbarušene kose gnjevno iznosio stavove svoje partije, dok čak ni predstavnici svih partija njegovog naroda nisu bili saglasni sa svime što je govorio, a o usaglašenosti Predsjedništva ni da ne govorimo.
A koliko li je tek sličnih incidenata za koje javnost nikad nije ni saznala... Pričali mi da se u Savjetu Evrope u Strazburu mjesecima prepričavala dogodovština kada su se na sjednici jednog odbora ovog uglednog tijela pojavili predstavnici BiH koji nisu znali ni beknuti engleski. Znate već kako to ide: Prohtjelo se putovati za džabaka, pa se skoknulo do Strazbura u šoping. Jeftina je garderoba, a znate već kvalitet francuskog tekstila. Reda radi, pojaviće se na tom sastanku i malo blejati u plafon, dok u glavi razmišlja da li tašnica koju namjerava kupiti pristaje uz novi kaputić, kupljen na nekom sličnom "šupljaku" prethodne nedjelje u Londonu.