BiH je kao siromašno podneblje kroz vijekove bila poznata po dobrim domaćinima, onima koji su se "znali pružati koliko su dugi" i ono malo bogatstva što su imali pravilno raspoređivali kako bi preživjeli.
Izgleda da su se oni koji se danas najviše zaklinju u BiH odrekli tih predaka. Kako drugačije objasniti Prijedlog budžeta BiH koji su izglasali Haris Silajdžić i Željko Komšić kojim se od siromašne države traži dodatno povećanje budžeta za 200 miliona KM.
Da li su se pri donošenju te odluke bar na tren zapitali kuda to vodi? Da li stvarno misle da su oni veći stručnjaci od Fiskalnog savjeta, Savjeta ministara, Svjetske banke, MMF-a i brojnih ekonomskih stručnjaka koji jednoglasno upozoravaju da je godina koja je pred nama godina krize i da je potrebna štednja na svakom mjestu?
Ali šta to njih briga, licitira se stotinama miliona maraka, kao da rastu na drvetu, i to za programe za koje nisu uspjeli da utroše ni znatno manja sredstva.
Možda bi se ovakav način razmišljanja i mogao shvatiti da je budžet BiH razvojni ili socijalni i da se njim pokreću neki bitni projekti za korist svih građana ili rješavaju problemi najugroženijih slojeva društva. Međutim, on je namijenjen za 12.000 činovnika i 10.000 vojnika.
Ipak, u cijeloj priči je najopasnije to što se nazire da je cilj ovakvog ponašanja namjerno izazivanje kraha fiskalnog sistema koji će dalje generisati socijalnu i političku krizu kako bi se stvorila atmosfera haosa koja najviše odgovara sadašnjim političkim gubitnicima.