Veliki broj povratnika u svim dijelovima BiH još živi bez jedne od osnovnih civilizacijskih tekovina modernog doba - električne energije.
Brane Miljuš, jedini povratnik u zaselak Dabarski Do kod Sanskog Mosta, nažalost, samo je jedan od onih koji deset godina nakon što su se vratili svojim kućama noći provode uz škiljavu svjetlost svijeće ili petrolejske lampe, čekajući nekog novog Teslu.
Prema nekim podacima, na području FBiH postoji oko sedamdeset neelektrificiranih "džepova", dijelova naselja ili sela u kojima nema struje, a ništa bolja situacija nije ni u RS. U mnogim općinama u ratnom, a još više u poratnom periodu, elektromreža se neštedimice uništavala. Elektroprovodnici su prodavani kao staro željezo, a vlast u to vrijeme nije vodila dovoljno računa o kasnijim pogubnim posljedicama takvih aktivnosti. Sasvim sigurno je da bi situacija po pitanju povratka u mnogim dijelovima zemlje danas bila neuporedivo bolja da je elektromreža ostala čitava.
Pokazalo se da jedan od glavnih uslova koje postavljaju povratnici, pored stambene obnove, jeste elektrifikacija njihovih domova. Tamo gdje nema struje povratak prijeratnog stanovništva je zanemariv. Vremenom se pokazalo da su elektrifikacijski projekti iznimno skupi, te da lokalne zajednice sa svojim skromnim prihodima nisu kadre da ih realiziraju.
O inertnosti državnih elektroprivrednih preduzeća na tom planu suvišno je pričati. Ovi elektromonopolisti rado bi naplaćivali struju od povratnika, ali pod uslovom da je neko drugi dovede do njih. Najveći dio projekata elektrifikacije realiziran je sredstvima međunarodnih humanitarnih organizacija čiji je angažman u BiH, međutim, iz godine u godinu slabiji.