Kada su u martu 2004. godine počeli radovi na obnovi turističke uskotračne pruge od Vardišta do Višegrada, dužine 18,5 kilometara, ni najveći skeptici nisu mogli povjerovati da će "ćiro" toliko kaskati i zastajkivati do svog cilja.
Još sredinom 2004. godine `Željeznice Srbije`, u želji da ovu višegradsku turističku prugu povežu sa Šarganskom osmicom, ekspresno završavaju svoj dio kolosijeka do granice u Vardištu, s pravom očekujući skoro uspostavljanje `ćirinog` reda vožnje. Radnici preduzeća `Remont pruga` iz Sarajeva do maja 2006. godine uspjeli su postaviti kolosijek do Dobruna, kada je priređeno i veliko slavlje, nakon koga ovim dijelom obnovljene pruge više nikad nisu saobraćali turistički vozovi.
Gradnja pruge je, potom, nastavljena i ovog proljeća je stigla do izlaza iz tunela Glogova, 1.700 metara pred ciljem - do nekadašnje stare željezničke stanice Višegrad. Zbog rješavanja nagomilanih infrastrukturnih problema, nastalih nakon ukidanja uskotračne pruge, jer je za njihovo rješavanje neophodno obezbijediti dodatna dva miliona maraka, opština Višegrad se morala opredijeliti za nepopularno kreditno zaduženje.
Mada su do sada u izgradnju ove turističke pruge Vlada RS, `Željeznice RS` i opština Višegrad uložili oko 9,5 miliona maraka popularni `ćiro` je, nažalost, `pod ručnom`.
Prosta računica kaže da je vrijeme novac, a da su u ovaj projekat do sada uložena skoro dva godišnja budžeta opštine Višegrad. Zato bi stratezi turističkog i ukupnog razvoja RS i BiH trebalo što prije da analiziraju svakodnevne gubitke i preduzmu hitne mjere kako bi pruga konačno bila završena i gubici pretvoreni u dobitak, razvoj i zapošljavanje ljudi.