Vlade RS i FBiH postigle su dogovor o regulisanju ruskih potraživanja za isporučeni prirodni gas tokom ratnih godina, čime je i formalno pravno otvoren put realizaciji kraka "Južnog toka" kroz RS.
Kako god gledali odnose između RS i FBiH, ili Hrvatske i Srbije, ili odnose BiH sa Srbijom, ili bilateralne odnose bilo kojih zemalja u regionu, na kraju se uvijek sve svede na ekonomiju. Ukratko, ako RS i FBiH nađu zajednički jezik u ekonomiji, ostalo će biti mnogo lakše. Ako ne nađu, propadaćemo još dublje, i nema tog "Sejdića i Fincija" koji će nam pomoći.
Nikakve ćirilične table u Vukovaru ili međusobne tužbe neće suštinski pokvariti odnose između Srbije i Hrvatske sve dokle i hrvatski i srpski privednici imaju koristi od međusobne ekonomske saradnje. Nema tih nacionalnih problema na nivou Banjaluka - Sarajevo koje ne može izgladiti dobar biznis. Ekonomija po principu "čist račun, duga ljubav" u stvari je pokretačka snaga svega - i dobrog i lošeg.
Ko još nije uvjeren, evo nekoliko dokaza: Banjaluka "mrzi" Laktaše i obratno, istok RS ne miriše Banjaluku, Bihać se osjeća zapostavljenim od Sarajeva, Čapljina traži više od Mostara, hercegovački Hrvati ne razumiju tuzlanske, paljanski Srbi banjalučke, Trebinjcima je bliži Herceg Novi, Tuzla ne voli Sarajevo... Isto je bilo i u bivšoj Jugoslaviji - kada je 1984. propisano da se cijela BiH odvajanjem novca "solidariše" sa Sarajevom zbog finansiranja Olimpijade, mrzovoljno su jednako psovali i u Bihaću i Banjaluci, Mostaru i Bijeljini, a svih šest republika složno su, sve sa Vojvodinom, Šumadijom, Kosovom i Pomoravljem jednako hinili na Beograd.
Kako god okrenuli, poruka je ista: Nema te nacionalne euforije koja može nadjačati deblji smotak evro-novčanica niti ima mržnje koju "ruka ruci" ne može ispraviti.